BOŽIĆNA DEVETNICA 2. DAN



 Drugi dan

Drugi sat = drugo preobilje Ljubavi

Sputana Ljubav

 

Moj se um prenio u Majčinsko krilo i ostao zadivljen promatrajući Boga tako velikog na Nebu, a sada toliko poništenog, ograničenog, sputanog, da se nije mogao pomaknuti, pa čak ni disati. Unutarnji mi je glas govorio: „Vidiš koliko sam te ljubio? Molim te, daj mi malo više prostora u svome srcu, makni sve što nije moje pa ćeš mi tako olakšati da se mogu pomaknuti i disati.“

Srce mi se kidalo od boli. Molila sam ga za oproštenje, obećavala da ću biti sva njegova, briznula u plač. Ali ipak, moram reći, na svoju sramotu, da sam se vratila svojim uobičajenim manama. Isuse, kako si dobar s ovim svojim bijednim stvorenjem!


Iz KNJIGE NEBA, svezak 8, 25. prosinca 1908.

(Isus): „Kćeri moja, najbolji način da se rodim u nečijem srcu jest isprazniti se od svega, zato što, kada nađem prazninu, mogu položiti sva svoja dobra pa tako mogu ostati zauvijek ako postoji mjesto u koje mogu prenijeti sve što mi pripada, sve svoje. Kada neka osoba ide boraviti u kuću neke druge osobe, zadovoljna je samo onda kada u toj kući nađe mjesta na koje može staviti sve svoje stvari. U protivnom je nesretna. I ja sam takav.

Drugo, da bih se rodio i da bi moja sreća rasla potrebno je da sve što duša posjeduje i čini, bilo iznutra ili izvana, mora biti učinjeno za mene, sve mora služiti na moju čast i biti u skladu s mojim zapovijedima. Ako samo jedna stvar, jedna misao, jedna riječ nije za mene, osjećam se nesretno i, umjesto da budem gospodar, postajem rob. Mogu li ja tolerirati sve to?

Treće je herojska ljubav, ljubav koja se žrtvuje i neprestano raste. Zahvaljujući tim trima ljubavima, na čudesan način raste moja sreća, zato što se duša odlučuje na djela koja nadilaze njezine snage, čini ih samom mojoj snagom i tako povećava moju sreću, čineći da me ne ljubi samo ona, nego i drugi. I ide tako daleko da sve pretrpi, i samu smrt, kako bi u svemu odnijela pobjedu i kako bi mi mogla reći: 'Nemam više ništa, sva je ljubav samo za tebe'.

Zbog ovakvog djelovanja ja ću se ne samo roditi nego ću i rasti, i duša će mi oblikovati jedan lijep Raj u vlastitom srcu.“


MOLITVA 

Slijedimo te, Voljo Božja, u Začeću Riječi, i budimo s malenim Zatočenikom Isusom u krilu njegove Mame.

Dragi moj majušni Isuse, želim ponijeti život tvoje Volje u tijesan zatvor tvoga prvoga boravišta na zemlji, da raspršim tmine u kojima te nalazim. Želim utisnuti svoj poljubac, svoj 'Ljubim te', na tvoje nježne udove koji se ne mogu pomaknuti, kako bih te molila, po zaslugama ove tvoje patnje, da se tvoja Božanska Volja pokreće u stvorenjima i da, po njezinu svjetlu, natjera u bijeg noć ljudske volje i oblikuje vječni dan tvoga FIAT.

Ljubljeno moje Djetešce, ako se ne daš svladati od mene sada kada si malen, reci mi barem kada ću moći osvojiti Kraljevstvo tvoje Božanske Volje?

(Iz „Pobožno Hodočašće duše u Djelovanje Božje Volje – Deveti sat“)