BOŽIĆNA DEVETNICA 8. DAN
Osmi dan
Osmi sat = osmo preobilje Ljubavi
Preklinjuća Ljubav
„Kćeri moja, ne ostavljaj me samoga. Položi glavu na krilo moje drage Mame pa ćeš i izvana moći čuti moje jecaje, moje vruće molitve. I, vidjevši da ni jecaji ni moje molitve ne pokreću stvorenja na sažaljenje prema mojoj Ljubavi, kao najsiromašniji od svih prosjaka, pružam svoju malenu ručicu i molim, barem iz samilosti, kao milostinju, njihove duše, njihove osjećaje, njihova srca.
Moja Ljubav želi pridobiti čovjekovo srce po svaku cijenu. I, vidjevši i da poslije sedam preobilja moje Ljubavi ostaje i dalje tvrdoglav, pravi se gluh, ne mari za mene i ne želi mi se predati, moja me Ljubav potiče na još više. Trebala bi se zaustaviti, ali ne, ona želi još više izići iz svojih granica, pa čak iz krila moje Mame čini da moj glas stigne do svakog srca i da ih sve pridobije, sve žarčim molitvama, prodornijim riječima...Znaš li što sam im govorio: 'Sine moj, daj mi svoje srce. Dat ću ti sve što želiš, samo ako ti meni dadeš svoje srce. Sišao sam s Neba da ga osvojim. Molim te, nemoj me odbiti! Nemoj razočarati moje nade!' I, vidjevši kako je tvrdokoran, štoviše, kako su mi mnogi okrenuli leđa, jecao sam, pružao sam svoje malene ručice i, plačući, glasom prigušenim od jecaja, nastavljao sam: 'Ajme, ajme, ja sam maleni prosjak. Zar mi ne želiš dati svoje srce, ni za milostinju?' Nije li ovo najveće preobilje moje Ljubavi, da Stvoritelj, kako bi se približio stvorenju, uzima oblik malenoga djeteta, kako mu ne bi ulijevao strah i moli njegovo srce barem za milostinju? I, vidjevši da ga stvorenje ne želi dati , preklinje, moli, jeca i plače.“
Zatim sam čula: „A ti, ne želiš li mi dati svoje srce? Možda i ti želiš da preklinjem, molim i plačem, kako bi mi dala svoje srce? Želiš li mi uskratiti milostinju koju tražim?“
Dok je to govorio, čula sam kao da jeca. I rekla sam: „Moj Isuse, nemoj plakati, darujem ti svoje srce i cijelu sebe“. Zatim je nutarnji glas nastavio: „Pođi naprijed, prijeđi na deveto preobilje moje Ljubavi“.
Iz djela DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE
20. dan, Nauk nebeske Kraljice, Majke Isusove
Dijete moje, danas sam te očekivala s golemim nestrpljenjem. Moje je materinsko srce prepuno i svoju žarku ljubav moram podijeliti sa svojim djetetom. Želim ti kazati da sam Majka Isusova. Moja je radost beskrajna. Presretna sam. Mogu reći „ja sam Isusova Majka. Njegovo stvorenje, njegova službenica i Majka Isusova. To dugujem samo Božjoj Volji. Ona me ispunila milošću i priredila stan dostojan Stvoritelja. I zato kažem: „Neka je vazda slava, čast i hvala Božjoj Volji“.
Poslušaj me, dijete moje. Tek što je Moć Božje Volje u mojoj utrobi začela sitno ljudsko tijelo maloga Isusa, u njemu se utjelovilo Sunce Vječne Riječi. U sebi sam nosila Nebo oblikovano Božjom Voljom i obasjano najblistavijim zvijezdama koje su treperile srećom, blaženstvom i skladom Božje ljepote. Sunce Vječne Riječi blistalo je vječnim svjetlom i zauzelo svoje mjesto na Nebu, skrito u svojoj sitnoj ljudskosti. Iako je središte toga Sunca bilo u njegovoj ljudskosti, ono nije moglo zadržati svjetlost pa se ona stala razlijevati, obasjavati Nebo i zemlju. Ušla je u svako srce. Tim je svjetlom On došao svim stvorenjima. Svojim zrakama svjetla kucao je svakom stvorenju i glasom prodorne svjetlosti govorio im:
„Djeco moja, otvorite mi, dajte mi mjesto u vašemu srcu. Sišao sam s Neba na zemlju da u svakome od vas stvorim Život. Moja je Majka moje središte u kojem boravim, a moja će djeca činiti krug u kojemu želim stvoriti onoliko života koliko ima moje djece.“
Svjetlo je kucalo bez prestanka. Mali je ljudski Isus jadikovao, plakao i patio, i u tome svjetlu koje je stizalo do srdaca protjecale su njegove suze i njegovi uzdasi ljubavi i ljute boli.
Tvoja je Majka započela nov život. Bila sam upoznata sa svime što je moj Sin činio. Vidjela sam ga u plamenom moru Ljubavi. Svaki njegov otkucaj srca i boli bili su mora Ljubavi koja je širio oko sebe. Njima je želio obuhvatiti sva stvorenja te ih snagom svoje ljubavi i žalosti učiniti svojima. Trebaš znati da je začećem svoje ljudskosti on začeo svu patnju koju je morao pretrpjeti do posljednjega dana svojega života. U sebi je sadržavao sve duše, jer nitko od njega, koji je Bog, ne može pobjeći. Svojom je beskonačnošću obuhvatio sva stvorenja, sve je vidio i svugdje bio. Zbog njegove sveprisutnosti svi su mu bili prisutni. Zato je Isus, moj Sin, osjećao teret grijeha svih stvorenja. Ja, njegova Majka, slijedila sam ga u svemu. U svome majčinskom srcu osjetila sam rađanje novih boli koje je Isus osjećao i novo pokoljenje duša koje sam, zajedno s njim, morala roditi na Milost, na Svjetlo i na Novi život koji je moj predragi Sin donio na zemlju.
Dijete moje, znaj da sam vas od trenutka svoga začeća ljubila kao Majka. Osjećala sam te u svome srcu, gorjela sam od ljubavi, ali nisam znala zašto. Radila sam po Božjoj Volji, ali mi ona nije otkrila tajnu. A kada se On utjelovio, otkrio mi je zašto je to tako. Shvatila sam što je plodnost majčinstva. Ne samo da moram biti Majka Isusova, nego i Majka svih, a ovo majčinstvo treba nastati u plamenu boli i ljubavi...
MOLITVA
„Isuse, Ljubavi moja, u tvojoj Volji ljubim te u činu tvoga silaska s Neba. Utiskujem svoj 'ljubim Te' u činu tvoga začeća, ljubim te u prvoj kapljici Krvi koju si oblikovao u svome Čovještvu, ljubim te u prvom otkucaju srca da označim svaki tvoj otkucaj srca svojim 'ljubim te'. Ljubim te u tvome prvom uzdahu, ljubim te u tvojim prvim mukama, ljubim te u prvim suzama koje si izlio u majčino krilo. Želim uzvratiti svojim 'ljubim te' na tvoje molitve, tvoje zadovoljštine, tvoje prinose. Svaki trenutak tvoga života želim zapečatiti svojim 'ljubim te': ljubim te u tvome rođenju, ljubim te u hladnoći koju si trpio, ljubim te u svakoj kapi mlijeka koju si sisao od svoje Mame. Svojim 'ljubim te' želim ispuniti povoje u koje te povijala tvoja Mama. Širim svoj 'ljubim te' iznad one zemlje u kojoj te tvoja draga Mama položila u jaslice i u kojoj su tvoji nježni udovi osjećali tvrdoću sijena, a još više tvrdoću srdaca. Moj 'ljubim te' u svakom tvome jecaju, u svim tvojim suzama i mukama tvoga djetinjstva, i još želim da moj 'ljubim te' protječe u svim odnosima, razgovorima i ljubavi koje si imao sa svojom Mamom. Utiskujem svoj 'ljubim te' na svaki tvoj nutarnji čin i muke koje si pretrpio. U cijelo tvoje Presveto Čovještvo, moj Isuse, i u najintimnije pore tvoga srca, utiskujem svoj 'ljubim te' za sebe i za sve. Moj 'ljubim te' neće te ostaviti nikada, jer tvoja je Volja život moga 'ljubim te' (usp. Sv. 17, 17. svibnja 1925.).