Stvaranje je bilo djelo Božje Volje koja je život svemu. Kako je Božanstvo samo i stvaratelj i promatrač.

 

Iz Duhovnog dnevnika Službenice  Božje Luise Piccarreta

22. ožujak 1929. (2.dio)

 

Poslije toga nastavljala sam svoje prepuštanje Božanskom Fiat-u, i moje najveće dobro Isus je dodao:

"Kćeri moja, u Stvaranju je bila moja Božanska Volja ona koja je imala područje svoga djelovanja, i makar je naše Božanstvo (Tri Božanske Osobe) sudjelovalo, zato što smo mi neodvojivi od Nje, ali prvi čin, djelo, pokret, bilo je sve od naše Volje, koja je progovorila i djelovala, progovorila i sve uredila. Mi smo bili promatrači onoga što je činila naša Najviša Volja, s tolikom umješnošću, redom i skladom, da smo se osjećali dostojno proslavljeni i dvostruko usrećeni od same naše Volje. Dakle, budući da je sva snaga Stvaranja Njezino djelo i sva dobra kojima su obdarena stvorenja, svi se oni nalaze u mojoj Najvišoj Volji. Ona je prvotni život svega, zato Ona toliko ljubi Stvorenja, zato što osjeća kako u svim stvorenim stvarima protječe njezin sami Život, toliko da je u stvaranju čovjeka, želeći još više dati oduška svojoj moći, ljubavi i svojoj umješnosti, htjela obuhvatiti u njemu svu vještinu svega Stvorenog, i ne samo to, nego još više, dajući mu poteze božanskog umijeća tako da je učinila od njega malenog boga, i prostirući se unutar i izvan njega, s lijeve i desne strane, iznad glave i ispod nogu, vodila ga je u moju Božansku Volju, kao izljev naše ljubavi, i kao pobjednika i udivljenje svoje nenadmašne umješnosti. ZATO JE BILO PRÂVO MOGA BOŽANSKOG FIAT-a DA ČOVJEK ŽIVI SAMO I JEDINO OD BOŽJE VOLJE. Što sve nije učinila za njega? POZVALA GA JE IZ NIČEGA, OBLIKOVALA GA, DALA MU JE BITAK (tj. postojanje) I DVOSTRUKI ŽIVOT, ŽIVOT ČOVJEKA I ONAJ MOJE BOŽANSKE VOLJE, DA BI GA UVIJEK ČVRSTO ZAGRLJENA NOSILA U SVOME STVORITELJSKOM NARUČJU I DA BI GA TAKO SAČUVALA LIJEPIM, SVJEŽIM, SRETNIM, KAKAV BIJAŠE STVOREN. 

Tako da kad je čovjek sagriješio, moj Fiat je osjetio da mu je istrgnut onaj život koji je on nosio u svome vlastitom krilu; i kolika je bila njegova bol? Moj Fiat je ostao s prazninom u svome krilu, s prazninom onoga sina kojega je, da bi ga s toliko ljubavi nosio i čuvao sigurnim i sretnim, učinio (širokim) dionikom svoga vlastitog života.

Vjeruješ li ti da je u Otkupljenju bila moja vlastita Volja koja se utjelovila da bi došla potražiti izgubljenog čovjeka? Bila je upravo Ona, zato što Verbo znači 'riječ', a naša riječ je FIAT, koji kao što je u Stvaranju izgovorio i stvorio, tako je u Otkupljenju htio i utjelovio se, bijaše njegovo prazno krilo koje je zahtijevalo i tražilo ovoga sina koji se s tolikom okrutnošću istrgnuo, i što sve nije u Otkupljenju učinila ova moja Volja? Ali još nije zadovoljna s onim što je učinila, želi ispuniti svoje krilo, ne želi ga više gledati nagrđenog grijehom, toliko različitog, želi ga vidjeti ukrašenog u odori Stvaranja, odjevenog odorom ljepote i svetosti, i da po drugi puta zauzme mjesto u njezinom božanskom krilu. Upravo je to „FIAT VOLUNTAS TUA“ (Budi volja Tvoja!)  kako na Nebu tako i na zemlji  - da se čovjek vrati u moju Božansku Volju - i tek tada će se Ona smiriti kada iznova vidi svoga sina sretnoga i kako živi u njezinoj kući, u izobilju njezinih dobara, i da tako može reći: "Moj sin se vratio, odjeven je u svoje kraljevsko odijelo, nosi kraljevsku krunu, živi zajedno sa Mnom, i vratila sam mu prava koja sam mu dala u stvaranju. Dakle, nered Stvaranje je popravljen i završen, zato što se čovjek vratio u moju Božansku Volju."