KNJIGA NEBA, Svezak 34, 20.prosinca 1936. (16), 2.dio (Povlastica koju je Bog dao Djevici.)

 (3) Osim ovoga, ti moraš znati da je od prvog trenutka života ovoga Nebeskog Stvorenja tolika bila naša ljubav, da smo je obdarili svim našim Božanskim svojstvima, tako da je kao povlasticu primila našu Moć, Mudrost, Ljubav, Dobrotu, Svjetlost, Ljepotu i sve ostalo od naših Božanskih svojstava. Već svakom stvorenju koje dolazi na svjetlo dana Mi dajemo miraz, nijedno se ne rađa a da nije obdareno od svoga Stvoritelja, ali budući da se udaljuju od naše Volje, može se reći da niti ne poznaju naše darove. Naprotiv, ova Sveta Djevica nije se nikada udaljila, živjela je vječnim životom u beskrajnim morima našega Fiat, dakle, rasla je zajedno sa našim vlastitostima, i kako je oblikovala svoje čine u našim božanskim svojstvima tako je oblikovala mora moći, mudrosti, svjetla i svega drugoga. Možemo reći da je živeći sa našim znanjem neprekidno od Nas primala pouke o tome tko je njezin Stvoritelj, rasla je u našim spoznajama i toliko je naučila o Najvišem Biću, da je nijedan anđeo ili svetac ne može dostići, štoviše, pred njom su svi neznalice, zato što nitko nije rastao i živio život zajedno s Nama. Ona je ušla u božanske tajne, u najintimnije predjele našega Božanskog Bića bez početka i kraja, u naše radosti i trajna blaženstva, i sa našom Moći koju je držala u svojoj moći vladala je nad Nama i mi smo joj dopuštali da čini, štoviše uživali smo njezino gospodstvo i vlast, i da bismo je učinili još sretnijom poklanjali smo joj naše čiste zagrljaje, osmijehe ljubavi, našu dobrohotnost govoreći joj: "Čini ono što želiš".