KNJIGA NEBA, Svezak 34, 24. prosinca 1936. (17), 1.dio (Nebeska Majka je Božanska i ljudska. Brza trka ljubavi Božje, u kojoj se snagom Božje Volje od ove Majke rađa njezin Isus u svakom stvorenju.)
(1) Slijedi isti predmet o Presvetoj Djevici. Jedna svjetlost koja izlazi iz krila Vječnoga obuzima moj siromašni um, ali to je jedna svjetlost koja pripovijeda i govori mnoge stvari o Nebeskoj Gospodarici, koje ja ne znam kako bih iz sve izrekla. Ali moj ljubljeni Isus sa svojom uobičajenom dobrotom mi govori:
(2)
"Hrabro, kćeri moja, ja ću ti pomoći, udijelit ću ti riječi, osjećam
neodoljivu potrebu da učinim da svi upoznaju tko je ova moja Majka, njezine
privilegije, darove, i veliko dobro koje čini i može učiniti svim generacijama.
Zato me poslušaj i reći ću ti stvari na koje nikad nisi pomislila, ni ti, ni
drugi, tako će se potresti i najveći nevjernici, nezahvalnici i grešnici, i svi
do kojih dopire naša Ljubav. Dakle, naša Ljubav nije si dala mira, trčala je i
trčala, ali tako brzo da je pokrenula cijelo naše Božansko Biće da se izlije u
tolikoj prekomjernosti koja zadivljuje Nebo i zemlju, i koja uzvikuje svima:
"Je li moguće da je jedan Bog
toliko ljubio stvorenja?" Poslušaj sada, kćeri moja, što čini naša velika
Ljubav. Stvorenja su posjedovala jednog Nebeskog Oca, naša ljubav još nije bila
zadovoljna, u svome ushitu i ludosti ljubavi htjela im je oblikovati jednu
Nebesku Majku i jednu Majku zemaljsku, tako da ako im ne bi bila dovoljna
briga, ljubav, nježnost Nebeskog Očinstva da bi ga ljubili, ljubav, neizrecive
nježnosti ove Majke Nebeske i zemaljske bila bi veza, karika, koja bi
odstranila svaku udaljenost, strahove i bojazni, tako da bi se stvorenja mogla
prepustiti u njezino naručje i dati se osvojiti od njezine ljubavi i da bi ljubili
Onoga koji ju je oblikovao iz ljubavi prema njima i da bi bili ljubljeni. Zato
su bila potrebna prekomjerna čudesa i jedna ljubav koja nikad ne kaže dosta,
ljubav i čudesa koje samo jedan Bog može učiniti; i za postići taj cilj
poslušaj sada što činimo, iz ničega smo pozvali u postojanje ovo Sveto
Stvorenje i posluživši se samim sjemenom
ljudskih generacija, ali pročišćenim, dali smo joj život; od prvog trenutka
ovog života sjedinila se nebeska moć našega Božanskog Fiat i oblikovala je
zajedno Život Božanski i život ljudski, koji je učinio da ona raste na božanski
i ljudski način, i dajući joj Božansku plodnost, oblikovala je u njoj veliko
čudo da može začeti jednoga čovjeka i Boga, s ljudskim sjemenom mogla je
oblikovati čovještvo utjelovljene Riječi, a sa sjemenom Božje Volje mogla je
začeti Božju Riječ. Tako je nestala
udaljenost između Boga i čovjeka. Ova Djevica, s time što je bila biće
ljudsko i Nebesko, približavala je čovjeka i Boga i darivala Brata svoj svojoj
djeci da bi mu se svi mogli približiti, živjeti s Njime, i promatrati u Njemu i
u Njoj iste crte lica, oblikovane od iste ljudske naravi, i da bi imali takvo
povjerenje i ljubav koja će ih osvojiti i učiniti da ljube Onu koja ih je
toliko ljubila; a koja dobra majka ne bi bila dirnuta ljubavlju vlastite djece?
Još više Ona koja je bila moćna, bogata i stavila bi život da spasi vlastitu
djecu, i što sve nije učinila da bi ih učinila sretnima i svetima? Tako da su
Čovještvo Riječi i Majka Nebeska i ljudska kao predujam povjerenja i ljubavi
koja snažno govori svim stvorenjima: "Ne
bojte se, dođite k Nama, u svemu smo vam slični, dođite i sve ćemo vam dati,
moje će ruke biti uvijek spremne da vas zagrle i da bih vas zaštitila zatvaram
vas u svoje Srce kako bih vam sve dala, dosta je da vam kažem da sam vaša Majka
i da je moja ljubav tolika da ste začeti i čuvani u mom Srcu."