KNJIGA NEBA, Svezak 34, 24. prosinca 1936. (17), 2.dio (Nebeska Majka je Božanska i ljudska. Brza trka ljubavi Božje, u kojoj se snagom Božje Volje od ove Majke rađa njezin Isus u svakom stvorenju.)

 (3) Ali sve ovo još nije ništa, bio sam Bog, i morao sam djelovati kao Bog, naša je Ljubav trčala, trčala, tražila i pronalazila druge, još prekomjernije izume ljubavi, ti sama ćeš ostati zadivljena kada ih čuješ, i kada ih ljudske generacije budu čule, toliko će nas ljubiti da će nam velikim dijelom uzvratiti veliku utrku naše ljubavi. Sada budi pažljiva i zahvali mi, blagoslovljena kćeri moja, za ovo što ću ti sada reći: našoj Ljubavi nije bilo dovoljno, kao što sam prije rekao, da snagom naše Volje svi budu začeti u srcu ove Djevice kako bi svi imali pravu Majku, i to ne sa riječima nego sa činjenicama, i Ona je bila začeta u svakom stvorenju da bi svatko imao jednu Majku potpuno svoju, i puno pravo i posjed da svi budu njezina djeca, sada je naša Ljubav prešla na jednu drugu prekomjernost. Dakle, prvo moraš znati da ova Nebeska Kraljica, posjedujući svu puninu naše Božanske Volje, koja po svojoj naravi posjeduje  moć rađanja i bilociranja, može zajedno sa Božanskim Fiat roditi i bilocirati koliko puta želi svoga Sina Boga, tako da se naša prekomjerna Ljubav sagnula nad ovo Nebesko stvorenje i sa snagom moje Volje koju je posjedovala dala joj je da može rađati svoga Isusa u svakom  stvorenju, ova Nebeska Majka čini da se Isus rodi u stvorenju, da raste, čini sve što je potrebno da bi oblikovala Život svoga dragog Sina, nadoknađuje za ono što propuštaju  činiti stvorenja: ako Isus plače briše mu suze, ako mu je hladno zagrijava ga, ako trpi, trpe zajedno, i dok vrši ulogu Majke i čini da raste njezin Sin, u isto vrijeme vrši ulogu Majke i čini da raste stvorenje, tako da se može reći da ih zajedno odgaja i čini da rastu oboje, ljubi ih jednom samom ljubavlju, vodi ih, hrani, odijeva, i sa svojim majčinskim rukama oblikuje dva svjetlosna krila s kojima ih pokriva i sakriva u svoje Srce da bi im dala najljepši odmor. Dakle, nije bilo dovoljno našoj Ljubavi da se Riječ utjelovi i rodi samo jednog Isusa za sve, i da dade samo jednu Majku svim ljudskim generacijama, ne, ne, ne bi tada naša Ljubav bila prekomjerna, njezina je trka bila tako brza, da se nije našao nitko tko bi je zaustavio, i tek tada se u određenom smislu smirila kada je sa svojom Moći rodila ovu Majku u svakoj duši, i učinila da se rodi njezin Isus, kako bi svatko imao Majku i Sina, samo za sebe. Oh, kako je lijepo vidjeti ovu Nebesku Majku, koja je sva ljubav i sva pažljiva kako bi u svakom stvorenju rodila svoga Isusa, da bi tako oblikovala jedno čudo ljubavi i milosti, i ovo je najveća čast i slava koju joj je njezin Stvoritelj dao, i najsnažnija ljubav koju je Svemogući mogao dati stvorenjima. Nije se tome čuditi, naš Fiat sve može i može stići svugdje, sve je u tome da želi, ako želi već je učinjeno. Veće čuđenje je u tome da se upozna do koje prekomjernosti nas je dovela ljubav prema čovjeku.