POBOŽNO HODOČAŠĆE DUŠE U VOLJI BOŽJOJ, Fiat! Fiat! Fiat! (4)

 

4

 

          Isuse, Živote moj, osjećam kako me tvoja Ljubav potiče putovati dalje i tvoja Volja me zove i želi me zajedno sa Sobom u svim svojim djelima. Čini mi se da nisi zadovoljan ako nemaš svoju malenu kćer zajedno sa svim djelima svoje Volje, i makar ja ne znam učiniti ništa, Ti si zadovoljan ako ja samo promatram i ponavljam svoj refren: "Ljubim Te, klanjam Ti se, blagoslivljam Te, zahvaljujem Ti."

          I ja nastavljam svoj put, [13] već sam  u Edenu i nalazim Te u činu kada Ti, Ljubavi moja, zajedno sa Presvetim Trojstvom stvaraš svoj dragulj, lijepi lik čovjeka. S koliko ljubavi ga oblikuješ! Kakvu ljepotu udahnjuješ u njega! S kakvim ga bojama i božanskim nijansama ukrašavaš! I dok ga oblikuješ, gledaš ga, ponovno gledaš i govoriš: "Kako je lijep moj lik!" I vaša ljubav raste, prelijeva se snažno, i ne mogavši je zadržati, grlite lijepi lik, još neoživljen. Privijate ga snažno, snažno na grudi i udahnjujete mu život, dajući mu vašu sličnost, ispunjajući ga toliko Vama samima, da vaš dragi dragulj, ne mogavši zadržati ljubav, izlijeva je izvan sebe i oblikuje svoja mora da bi ljubio svoga Stvoritelja. Stvorena ljubav uranja sa svojim visokim valovima u Stvoriteljsku ljubav i tako se oblikuje jedna igra ljubavi, klanjanja, slave između Stvoritelja i stvorenja. Moja ljubav drhti u ovom svečanom činu stvaranja čovjeka. Čujem vaš stvoriteljski glas [14] kako ne prestaje govoriti: "Kako je lijep lik koji smo stvorili! Kako nas razveseljuje i ranjava jeka njegove ljubavi! Kako je blag i milozvučan njegov glas! Kako su nježni i snažni zagrljaji koje Nam daje! Kako smo zadovoljni što smo ga stvorili! Bit će naše zadovoljstvo, naša radost i naša igra!"

          Moj Isuse, u mojem drhtaju ljubavi, dolazim upravo u činu kada vaše Najviše Veličanstvo, bujajući ljubavlju, udahnjuje dah čovjeku i dišući u njega ulijeva mu život, dajući mu vašu sličnost i kao baštinu tvoj Božanski "FIAT". Također i ja želim primiti vaš stvoriteljski dah; želim Vas ljubiti i klanjati Vam se onom savršenošću i svetošću s kojom Vas je ljubio i klanjao Vam se moj prvi otac Adam; želim vaša mora ljubavi i svjetla, i makar sam malena, također i ja želim oblikovati svoje visoke valove ljubavi i s njima stići sve do vašeg božanskog krila da bih uronila u vaša beskrajna mora, kako bih se igrala sa svojim Stvoriteljem i dala mu ljubav da mogu primiti druga mora ljubavi, i da bih Te molila u tim valovima da dođe tvoje Kraljevstvo, da tvoj "FIAT" bude poznat. Ulazim u jedinstvo tvoje Volje, u isto ono jedinstvo koje je posjedovao tvoj dragi dragulj, kako bi moja volja bila jedno s Tvojom, jedna ljubav, i u tome jedinstvu koje sve obuhvaća, da odzvanja moj glas u Nebu, da obuhvati sve Stvorenje, prodre u najdublje ponore te govori i viče jako: "Neka dođe Kraljevstvo tvoje Božanske Volje! FIAT, FIAT, FIAT VOLUNTAS TUA, kako na Nebu, tako i na zemlji!" I u ovom jedinstvu Božanske Volje prisvajam svetost, slavu, klanjanje, zahvalne misli, poglede, riječi i korake nevinog Adama, kako bih Ti iznova dala njegova djela, i da, vidjevši u meni vašu djelatnu Božansku Volju, tražim da mi ispunite molbu da dođe vaše Kraljevstvo.

          U ovome Edenu bilo je uvijek slavlje između stvorenja i Stvoritelja; čovjek je postao božanska igračka, najmilija sreća Nebeskog Oca. U jedinstvu Volje [16]  koju je posjedovao uživao je prvenstvo nad cijelim Stvorenjem; dakle, sve je bilo harmonija, red, i nebo, zvijezde, Sunce, more osjećali su se počašćeni da mogu služiti i biti poslušni na Adamove znakove. Bio je osmijeh sviju, radost, željen od svih. On je sve donosio svome Stvoritelju i Bog je neprestano bdio nad njim, kako ne bi ništa nedostajalo punini njegove sreće. Gledajući ga samoga, htio ga je učiniti dvostruko sretnim, i kad je učinio da zaspi u njegovom zagrljaju, u jednoj vrsti duboke ekstaze, uzeo mu je jedno rebro i oblikovao ženu, darujući mu družicu sličnu njemu, da bi ga ispunio srećom do vrha. I, oh, kako se ova prva majka Eva, koja je također bila u jedinstvu Božanske Volje, natjecala s Adamom tko će oblikovati veće valove ljubavi u moru koje su posjedovali, da bi uranjali u beskrajnost božanskih mora, da bi crpili druga mora ljubavi, druge božanske milosti, tako da su se valovi uzdizali i spuštali, i njihova  [17]  su se mora širila sve više.

          Moj Isuse, u ovo jedinstvo Božje Volje uranjam siromašnu moju dušu, u ove iste visoke valove s kojima su Adam i Eva s toliko ljubavi ljubili i slavili vaše klanjanja dostojno Veličanstvo. Iz njihove nutrine neću nikada izaći, kako bih učinila da sve bude moje: Nebo, Sunce i zemlja, i kako bih pred podnožje vašeg najuzvišenijeg prijestolja položila svu ljubav, sve pohvale, slavu i klanjanje koje ste iz vašeg klanjanja dostojnog krila izlili u sve Stvorenje. U tim valovima jakim glasom neprestano ću ponavljati: "Neka dođe tvoje Kraljevstvo! Neka tvoja Volja bude poznata!"

          Ljubavi moja, kako sam sretna u ovome Edenu! Osjećam snagu jedinstva tvoje Božanske Volje u ovim prvim stvorenjima. To jedinstvo čini jednim njihov čin s onim Stvoritelja. To jedinstvo čini zajedničkim sva dobra između Boga i njih. Tvoje radosti i sreće, o moj Isuse, također su i njihove, i ja, malena kćer tvoje Volje, želim iznova započeti svoj život u tom jedinstvu tvoje Volje zajedno s mojim prvim roditeljima, [18] Adamom i Evom. U ovim morima želim oblikovati svoje prebivalište, želim oblikovati moje valove radosti, sreće i, uranjajući ih u tvoja vječna mora, želim vam dati radost i sreću da Te uvijek vidim zadovoljna, kako se uvijek smiješiš.