Večernji pozdrav Euharistijskom Isusu
ŽIVIO ISUS! ŽIVJELA MARIJA!
Večernji pozdrav Euharistijskom Isusu
11-1, 10. veljače 1912.
Oh, moj Isuse, nebeski zarobljeniče, sunce je već na zalazu i tmine obavijaju zemlju, a ti ostaješ sam u svetohraništu ljubavi. Čini mi se da te zahvaća tuga zbog samoće noći, jer nemaš oko sebe krunu svoje djece i svojih nježnih zaručnica koji bi pravili društvo tvome dragovoljnom zatočeništvu.
Moj božanski zatvoreniče, također se i meni stišće srce budući da te moram ostaviti, i zato što sam prisiljena reći ti zbogom, ali što govorim, Isuse, ne više zbogom, nemam hrabrosti ostaviti te samoga, zbogom s usnama, ali ne sa srcem, štoviše svoje srce ostavljam zajedno s tobom u tabernakulu, brojit ću tvoje otkucaje Srca i uzvraćat ću ti sa svojim otkucajima ljubavi, brojit ću tvoje tjeskobne uzdahe i učiniti da se odmoriš na mojim rukama. Bit ću ti budna straža, bit ću vrlo pažljiva i paziti da te koja stvar ne bi ražalostila ili ti nanijela bol, i to ne samo da ne budeš sam, nego također da bih uzela dijela u svim tvojim patnjama.
Oh, Srce moga srca, ljubav moje ljubavi, pusti sada ovu tugu i utješi se, srce mi ne može gledati te ožalošćenoga; dok ti s usnama govorim 'zbogom', ostavljam ti moje uzdahe, moje osjećaje, moje misli, moje želje, i sve moje pokrete koji će se između sebe isprepletati u neprestane čine ljubavi, ujedinjeni s tvojima oblikovat će krunu i tako te ljubiti za sve, nisi li zadovoljan, oh, Isuse? Čini mi se da kažeš 'da', nije li tako?
Zbogom, moj ljubljeni zatvoreniče, ali nisam još završila, prije nego što pođem želim ostaviti svoje tijelo pred tobom, želim od moga mesa i mojih kostiju učiniti mnoge sitne komadiće kako bih napravila tolike svjetiljke koliko tabernakula postoji u svijetu, i od moje krvi mnoge plamićke da bih upalila ove svjetiljke, i uz svako svetohranište želim staviti svoju svjetiljku koja će ti, ujedinivši se sa svjetiljkom svetohraništa koja obasjava noć, govoriti: "Ljubim te, klanjam ti se, blagoslivljam te, nadoknađujem i zahvaljujem ti za mene i za sve".
Zbogom, Isuse, ali poslušaj još jednu riječ, načinimo savez, i neka taj savez bude u tome da ćemo se ljubiti više, dat ćeš mi više ljubavi, zatvorit ćeš me u svoju ljubav, učinit ćeš da živim od ljubavi, i zakopat ćeš me u svoju ljubav, stegnimo jače vez ljubavi, bit ću zadovoljna samo onda ako mi budeš darovao svoju ljubav da bih te mogla stvarno ljubiti.
Zbogom, Isuse, blagoslovi me, blagoslovi sve, privini me na svoje Srce, zatvori me u svoju ljubav, a ja te ostavljam dajući jedan poljubac tvome Srcu, zbogom, zbogom.
+ + +
Nakon što sam pod Isusovim utjecajem napisala ove molitve, slijedeće noći Isus mi je dao vidjeti kako "Večernji pozdrav" i "Dobro jutro" brižno drži i čuva u svom Srcu, te mi reče:
"Kćeri moja, ove molitve izašle su upravo iz moga Srca, tkogod ih bude molio s nakanom da bude sa mnom, kako je rečeno u ovim molitvama, Ja ću ga držati sa mnom i u meni da bi činio ono što činim Ja, i ne samo da ću ga zagrijati svojom Ljubavlju, nego ću svaki puta uvećati svoju ljubav prema toj duši i voditi je sjedinjenju s božanskim životom i sa samim mojim željama za spasenjem duša."
Luisa:
"Želim Isusa u mislima, Isusa na usnama, Isusa u svom srcu, htjela bih gledati jedino Isusa, slušati jedino Isusa, privinuti se jedino Isusu, želim činiti sve zajedno s Isusom, ljubiti s Isusom, trpjeti s Isusom, šaliti se s Isusom, plakati s Isusom, pisati s Isusom, i bez Isusa ne želim učiniti niti jedan uzdah, bit ću poput jedne majušne djevojčice koja ništa ne čini, kako bi došao Isus i činio sve sa mnom. Želim se radovati što sam njegova igračka, prepuštajući se njegovoj Ljubavi, njegovim bičevima, križevima i njegovim ljubavnim hirovima samo da bih činila sve s Isusom. Znaš li, o moj Isuse? Ovo je moja volja, i nećeš me pomaknuti, jesi li čuo? Dakle, dođi sada i piši sa mnom.