KNJIGA NEBA, Svezak 1, poglavlje 13 (Ako djela nisu povezana s mojim križem, ne mogu imati nikakvu vrijednost)

 Dakle, idemo ispočetka s mrtvljenjem. Želim, govorio bi mi, da sve tvoje stvari, čak i one nužne, budu učinjene s duhom žrtve. Vidiš, tvoja djela ne mogu biti prepoznata od mene kao moja vlastita, ako u sebi nemaju ugraviran duh mrtvljenja. Kao što kovanica neke valute ne može biti prepoznata od naroda ako na sebi nema lik kralja, nego čak štoviše, prezrena je i nitko ne mari za nju. Tako je i sa tvojim djelima. Ako nisu urezane križem i mojim duhom mrtvljenja, ne mogu imati nikakvu vrijednost.

Vidiš, ovdje se radi o tome da umreš samoj sebi, kako bi mogla živjeti samo u meni i od mog vlastitog Života. Istina je da će te to puno, puno koštati, ali samo hrabro, ne boj se! Ne činiš to ti, nego ja djelujem u tebi!"

Tako da me je učio još o mnogočemu u vezi umiranja samoj sebi i govorio bi mi: "ti nisi drugo nego sjena, i dok je pokušavaš uhvatiti, pobjegne ti; ti si ništa".
Osjećala sam se kao poništena, i htjela se sakriti u kakav mračni kutak, no vidjela sam koliko mi je to onemogućeno; te sam se crvenila od sramote u svojoj ništavnosti pred Njim, nijema. Dok sam bila u tom stanju razotkrivanja vlastite ništavnosti, On mi je govorio: "Približi mi se i nasloni se na moju ruku, ja ću te držati i od mene ćeš dobiti snagu. Ti si slijepa, ali moja svjetiljka bit će ti vodilja. Vidiš, bit ću uvijek pred tobom, a ti ne moraš ništa dugo nego promatrati me i oponašati."