Svrha dara Volje Božje

Svrha dara Volje Božje je omogućiti da Bogu bude dana savršena slava, da ga slavi cijelo čovječanstvo počevši od Adama do posljednje osobe koja će biti stvorena.

[Savršena zadovoljština je osnovno djelo ovog dara čovječanstvu.]

Od trenutka kada je stvoren, pa kroz cijelo vrijeme, Adam je u svemu zauzvrat mogao Bogu dati savršenu ljubav i slavu, jer je posjedovao dar Volje Božje. Padom u grijeh Adam je izgubio ovaj dar i od tada je mogao odgovoriti Bogu samo ograničenim ljudskim kapacitetom – ne više neograničenim kapacitetom Volje Božje koju je ranije uživao.

Isus je rekao Luisi da je stvorivši Adama u njegovu ljudsku volju usadio i Volju Božju.

Volja Božja je ondje prebivala samo zato što je Adam pristao na to dozvoljavajući sebi da bude nadahnut Bogom na svaki način: u svojim mislima, riječima, koracima, pokretima, udisajima, otkucajima srca. U svemu. Svi Adamovi postupci su bili u Božanskom redu zbog njegova pristanka da Bog  sve čini u njemu. Zbog božanskog djelovanja u Adamu sva su njegova djela bila savršena dajući tako savršenu slavu i dostojno uzvraćajući ljubav Stvoritelju.

To ne znači da je Adamu nedostajalo slobodne volje. Umjesto toga Adam je neprestano bio otvoren Bogu da slobodno ‘djeluje’ u njemu na ovaj način*. Isus je Luisi predstavio ljudsku volju kao praznu čašu u kojoj se nalazi voda Božje Volje. Bog je želio da čovjek bude zauvijek u tom stanju. Ljudska volja nije stvorena da bude odvojena od Božje Volje. Do pada u grijeh Božje Volja je djelovala u svim aspektima Adamova bića. Darom slobodne volje Adam se, u svako doba, mogao osloboditi božanskih kapaciteta da savršeno slavi Boga. Zapravo, on se oslobodio ovog dara kad je uzeo zabranjeno voće.

*To ne znači da je Adam bio božanstven. On je uvijek bio stvorenje, ali stvorenje koje je dopuštalo da ga Stvoritelj nadahnjuje u svakom pogledu.