KNJIGA NEBA, Svezak 11, 20. travanj 1912. (U našoj je prirodi da težimo sreći)

 Nastavljajući u mom uobičajenom stanju, čim je stigao, Isus mi je rekao:

"Kćeri moja, ljudska priroda neodoljivo teži sreći, i to s pravom, jer je stvorena da bude sretna i to božanski i vječno sretna; ali nažalost, često puta se navezuje, tko odabere određeni svoj ukus (okus), tko dva, a netko čak tri ili četiri, te ostatak njegove prirode ostaje prazan i bez ikakvog okusa, ili čak gorak, ogorčen i naživciran;  jer su ljudski ukusi, bili oni čak i sveti, uvijek su pomiješani sa malo ljudskoga i nemaju tu snagu kao sto je moj ukus. Može li se dati veća ljubav od te da, kako bi joj dao više, malo joj uzmem, i kako bi joj dao sve, uzmem joj ništa? A ipak, takav moj način djelovanja loše je prihvaćen od strane stvorenja."