3. sat Muke (19 do 20 sati; Pashalna večera)

 

TREĆI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

OD 19 DO 20 SATI

 

Židovska pashalna večera

O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce da me uvede u bolno razmatranje dvadeset četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Pomozi mi i daj mi milost, ljubav da duboko suosjećam s tvojim bolnim patnjama i da ih razumijem dok  budem razmatrala prvi sat tvoje Muke, od 17 do 18 sati. A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati prikazujem ti volju da to učinim i u svim onim satima u kojima sam prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju ti iz ljubavi prikazujem, i daj da ona bude na korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i sveto ispunila ono što sam toliko željela učiniti. Zato ti zahvaljujem, moj Isuse, što me po molitvi pozivaš da se sjedinim s tobom, i da bih ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju. Dok širim ruke da te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i svoga anđela čuvara.
Razmišljanja i odluke
 
Prikazanje i zahvala
Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao vazda. Amen.

Priprava na razmatranje

 

Izmoliti: Zdravo Marijo presvetoj Djevici i Slava Ocu svetom anđelu čuvaru i Pokoj vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno za one koje moraju ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i mogući oprosti.

Isuse, već stižeš u dvoranu Posljednje večere zajedno sa svojim ljubljenim učenicima i s njima počinješ večerati. Kakva blagost, koja milina izlazi iz cijele tvoje osobe kada se saginješ kako bi posljednji put uzeo tjelesnu hranu. U tebi je sve ljubav. Ovim činom ti nadoknađuješ za grijehe proždrljivosti, a ujedno moliš i za posvećenje hrane. Kao što se ona pretvara u snagu, tako i ti nas posvećuješ i u našim redovitim i najobičnijim djelima.

Isuse, živote moj, čini mi se da tvoj blagi i prodorni pogled proniče apostole; i u ovom činu uzimanja hrane tvoje Srce ostaje probodeno gledajući drage apostole kako su slabi i još uvijek tromi, a posebno podmukli Juda, koji je već stupio na prag pakla. I ti, iz dubine Srca, ožalošćen govoriš: "Kakva korist od moje krvi? Evo jedna duša koja je od mene toliko primila: sada je izgubljena!"

Gledaš ga svojim blistavim očima kao da mu želiš dati do znanja koliko je veliko zlo učinio. Ali ti zbog svoje prevelike ljubavi podnosiš toliku bol da ga ne razotkrivaš, čak niti  pred svojim ljubljenim učenicima.

I dok trpiš zbog Jude, tvoje bi se Srce željelo ispuniti radošću, te sa svoje lijeve strane tražiš ljubljenoga učenika Ivana. Ne mogavši više zadržati ljubav privlačiš ga ljubazno k sebi i dopuštaš mu da nasloni glavu na tvoje Srce. Tako činiš da unaprijed kuša slatkoću raja. I u tom svečanom trenutku u dvojici učenika predstavljena su dva mnoštva, osuđeni i izabrani. Osuđeni u Judi, koji već osjeća pakao u srcu; izabrani u Ivanu koji se u tebi odmara i uživa.

O slatko moje Dobro, i ja prilazim k tebi i zajedno s tvojim ljubljenim učenikom želim položiti svoju umornu glavu na tvoje milostivo Srce i moliti te da mi dadeš osjetiti, još na ovoj zemlji, radosti Neba tako da zbog božanskih i preslatkih zanosa ljubavi ova zemlja za mene ne bude više zemlja, nego Nebo. Ali u tim božanskim i slatkim radostima ja osjećam i mnoge prebolne otkucaje tvoga Srca: to je zbog izgubljenih duša! Isuse, molim te, nemoj dopustiti da se izgube nove duše; daj da se otkucaji tvoga Srca stope s njihovima i da i te duše osjete otkucaje blaženstva nebeskog života, kao što ih je osjetio tvoj ljubljeni učenik Ivan, kako bi se privučeni milinom i slatkoćom tvoje ljubavi svi mogli predati tebi.

Isuse, dok ostajem u tvome Srcu, daj, molim te i meni hranu, kao što si je dao apostolima: hranu tvoje Božanske Volje, hranu ljubavi, hranu Božje Riječi. Nemoj mi nikada uskratiti, moj Isuse, tu hranu koju mi toliko želiš dati, da bi u meni oblikovao svoj vlastiti život.

Moje slatko Dobro, dok sam uza te vidim da hrana koju dijeliš sa svojim dragim apostolima nije drugo doli jaganjac. To je simboličko janje. Kao što u tom janjetu ne ostaje životna snaga zbog jakosti vatre tako se i ti, mistično Janje Božje, moraš snagom ljubavi cijeli istrošiti za stvorenja. Niti jednu kap Krvi nećeš sačuvati za sebe, svu ćeš proliti iz ljubavi prema nama.

O Isuse, ti ništa ne činiš što se živo ne veže za tvoju pregorku Muku koju stalno nosiš u mislima, u Srcu, u svemu. To me uči - ako i ja budem stalno imala u pameti i u srcu sjećanje na tvoju Muku nikad mi nećeš uskratit hranu svoje ljubavi. Neizmjerno sam ti zahvalna za to!

Isuse moj, u svakome činu ti misliš na mene i želiš mi dati neku posebnu milost. Zato te molim da mi tvoja Muka bude uvijek na pameti i u srcu, u mojim pogledima, djelima i u mojim koracima, tako da, gdjegod da se okrenem, unutar ili izvan sebe, uvijek nađem tebe prisutna. Udijeli mi i milost da nikad ne zaboravim ono što si pretrpio za mene. Tvoja Muka neka bude magnet koji će privlačiti cijelo moje biće k tebi, da se više nikada ne udaljim od tebe.

 

Prije nego li uzmemo hranu, ujedinimo naše nakane s onima našega ljubljenog i blagog Isusa, zamišljajući da su u našim ustima Isusova usta, da jezik i obraze pomičemo zajedno s Isusovima. Ako tako budemo činili, ne samo da ćemo u sebe privući Isusov život, nego ćemo se ujediniti s Njime u prikazivanju Ocu slave, hvale, zahvale i potpune zadovoljštine koje mu duguju stvorenja, a koje je Isus davao u činu uzimanja hrane. Zamislimo da smo za stolom blizu Isusa Krista i da možemo s njime izmjenjivati poglede, zamoliti ga da podijeli s nama koji zalogaj ili da nam dopusti poljubiti skut njegova plašta, zagledati se u njegove nebeske oči ili promatrati kako se miču njegove usne, da možemo pažljivo promatrati kako se njegovo blago lice prekriva sjenama tuge predosjećajući veliku ljudsku nezahvalnost!

Kao što je ljubljeni Isus za vrijeme večere govorio o svojoj Muci, tako i mi, kada uzimamo hranu, pokušajmo se prisjetiti razmatranja  njegove Muke. Anđeli čekaju da sa naših usana poberu molitve i zadovoljštine te  ih odnesu Ocu kako bi, barem u nekoj mjeri, ublažili njegov pravedni gnjev zbog tolikih uvreda koje mu nanose stvorenja. Možemo li mi, dok molimo, reći da su anđeli zadovoljni jer smo molili sabrano i s poštovanjem, tako da oni mogu s radošću odnijeti u Nebo naše molitve kao što su nosili Isusove molitve? Ili su možda ožalošćeni zbog naših molitava?

Dok je ožalošćeni Isus uzimao hranu ostao je proboden gledajući Judinu propast, te je u Judi gledao sve duše koje će se izgubiti. Bol zbog izgubljenih duša je najveća od svih Isusovih boli. Ne mogavši je više držati u sebi privukao je k sebi Ivana da bi tako našao olakšanje.

Tako i mi, budimo uvijek blizu Isusa, kao Ivan, da ga možemo tješiti u njegovim bolima, dajući olakšanje i odmor njegovu Srcu; učinimo svojima njegove patnje, poistovjetimo se s njime i tako ćemo osjetiti otkucaje božanskoga Srca, probodenoga zbog gubitka tolikih duša. I mi ćemo mu darovati otkucaje ljubavi našeg srca da bismo zaliječili njegove rane i na mjesto gdje je razderano njegovo Srce stavit ćemo duše koje idu putem propasti, kako bi se obratile i spasile.

Svaki je otkucaj Isusova Srca jedan "ljubim te" koji ne prestaje odjekivati u otkucajima svih stvorenja. On ih želi sve sakupiti u svome Srcu da zauzvrat primi otkucaje njihovih srdaca - ali od mnogih ljubeći Isus ne prima odgovor ljubavi. Njegovo Srce tako ostaje ožalošćeno i tjeskobno. Zato mi molimo da Isus svaki otkucaj našega srca označi svojim "ljubim te" kako bi naša srca živjela životom Isusova Srca koje će odjekujući u srcima stvorenja učiniti da i ona kažu: "ljubim te, Isuse!" Štoviše, tako ćemo se sjediniti s Njime da će nam dobri Isus dati osjetiti "ljubim te" koji ispunja Nebo i Zemlju, koji struji u svetima i spušta se u Čistilište. Isusovo "ljubim te" dotiče sva srca stvorenja, pa i sami elementi osjećaju novi život i nove učinke.

U svome disanju Isus osjeća nešto slično gušenju zbog gubitka duša. Zato ćemo mu mi dati naš dah ljubavi da mu bude olakšanje. Uzimajući njegov dah dodirnut ćemo duše koje izmiču iz njegovih ruku da bismo im dali život božanskog disanja; tako će se one moći vratiti i privinuti uz njega.

Kada se nađemo u muci i osjećamo da naše disanje nije slobodno mislimo na Isusa, koji u svome dahu uzdržava dah svih stvorenja. On je također zbog gubitka duša osjećao gušenje. Mi trebamo naše bolno i patničko disanje staviti u disanje Isusovo da bismo mu dali olakšanje: našom patnjom brzo ćemo poći ususret grešniku da bismo ga nagnali da se zatvori u Srce Isusovo.

Ljubljeno moje Dobro, neka moj dah bude neprekinuti poziv svakom dahu stvorenja, neka ga natjera da se zatvori u tvoj dah.

Prva riječ koju je ljubljeni Isus izgovorio na križu bila je riječ oproštenja, kako bi pred Ocem zagovarao i molio za sve duše, i okrenuo pravdu u milosrđe. I mi ćemo mu prikazati naše čine da bismo molili oproštenje za grešnike, da ni jedna duša više ne ode u pakao. Sjediniti ćemo se s Isusom da budemo straža srcima stvorenja, da ga više ni jedno srce ne uvrijedi. Omogućit ćemo da dade oduška svojoj ljubavi prihvaćajući u dobroj volji sve ono što odredi za nas:  hladnoće, tvrdoću, tamu, napasti, potištenost, rastresenost, uvrede, bolesti i sve drugo - da mu tako damo olakšanje zbog onoga što prima od stvorenja. Ne dolazi Isus dušama samo dijeliti ljubav. Mnogo puta, kada osjeća hladnoću stvorenja, dolazi duši omogućujući joj da osjeti svoju hladnoću kako bi na taj način pronašao olakšanje. Ako duša prihvati Isus se osjeća utješen zbog sve hladnoće koju mu nanose stvorenja. I, ta hladnoća koju duša prima bit će kao straža srcima drugih da i ta srca uzljube Isusa.

Često, kad Isus u svom Srcu osjeća tvrdoću srdaca, i kad je ne može više zadržati, želi je podijeliti i dolazi k nama. Svojim Srcem dodiruje naša srca dajući nam dio svoje muke, a mi prisvajajući njegovu muku otapamo tvrdoću grešnih srdaca, omatamo ih njome, te ih iznova dovodimo Isusu.

Ljubljeno moje Dobro, ti toliko trpiš zbog gubitka duša. Zato ja iz samilosti prema tebi, stavljam cijelo svoje biće tebi na raspolaganje. Uzimam sebi tvoje patnje i patnje grešnika kako bih ti dala olakšanje, a grešnike privukla k tebi.

O moj Isuse, daj da se cijelo moje biće rastopi u ljubavi kako bih ti mogla trajno davati olakšanje i ublaživati tvoje gorčine.

 

 

Premili moj Isuse, ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s tobom i ja sam se odazvala. Učinilo mi se da te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš i prikazuješ zadovoljštinu, i kako ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za spasenjem duša. Nastojala sam te slijediti u svemu, i sada, budući da te moram ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost reći ti "hvala" i "budi blagoslovljen!" Da, o Isuse, ponavljam "hvala ti" tisuću i tisuću puta i ponavljam "blagoslivljam te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas. Hvalim te i blagoslivljam za svaku kap Krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki uzdah, za svaki otkucaj srca, svaki korak, svaku riječ i pogled, gorčinu i uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, moj Isuse, želim staviti jedan moj "hvala" i jedan "blagoslivljam te".

O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i blagoslova kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.

Molim te, Isuse, privini me svome Srcu i svojim presvetim rukama na svaku poru moga bića stavi svoj "blagoslivljam te" kako bi učinio da iz mene ne izlazi drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi prema tebi. Želim ostati u tebi i slijediti te u svemu što ćeš činiti. Štoviše, ti sam ćeš sve činiti u meni. Sada ostavljam svoje misli u tebi da te brane od neprijatelja, darujem ti svoj dah da ti bude pratnja i društvo, poklanjam ti otkucaje moga srca da ti kažem "ljubim te" i tako ti nadoknadim svu ljubav koju ti ne daju druga stvorenja. Prikazujem ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih povratila slavu i čast koju ti uskraćuju tvoji neprijatelji svojim uvredama, pljuvanjem i ćuškama; ostavljam i cijelo moje biće da ti bude zaštita.

Slatka moja ljubavi, premda se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u tvome Srcu. Samo se bojim da iz njega ne bih izašla. Ali, ti ćeš me čuvati u sebi, zar ne? Naši otkucaji će se sjediniti i stopiti u jedno, tako da ćeš mi dati život, ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo s tobom. Moj Isuse, ako primijetiš da se udaljujem od tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje ruke neka me jače privinu, tvoje oči neka me pogledaju i zapale plamenovima ljubavi, tako da se,           čim te osjetim, predam sjedinjenju s tobom.

O, moj Isuse, daj mi poljubac Božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi. Ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u tebi.