Križevi

 

Trideset i šest svezaka koje je Luisa napisala su zapravo karta za put duše s Isusom do punog predanja u Božansku Volju. Isus je Luisi dao puno praktičnih savjeta.

 Natjerao ju je da zapiše sve jer je znao da će nam trebati savjeti koje joj je dao. Put će svake duše biti jedinstven, ali bit će puno zajedničkih iskustava. Bez sumnje: križ nam je ono zajedničko.

 Križevi imaju svakakve oblike i veličine. Isus i Luisa su o križu pričali stotinama puta kako bismo imali pravu predodžbu o tome kada iskusimo svoje križeve.

 Prvo, križevi su dobri. Križevi su moćni. Ako svoj križ združiš s Isusovim križem putem dara Božanske Volje, Bog ga nosi korak dalje u nešto nevjerojatno.  Otac će sada na tvoju žrtvu gledati s Isusom kao da su sve duše (prošle, sadašnje i buduće) učinile istu žrtvu Bogu. Ova žrtva ne dolazi samo od tebe; umnožena je po svim dušama u snazi Božanske Volje. Zamisli kako bi bilo dobro kada bi svatko na svijetu ovog trena stao, pao na koljena i Ocu ponudio svoje patnje sjedinjene s Isusovim križem kao naknadu za grijehe svih duša: prošlih, sadašnjih i budućih. Ovo, a i puno više, se događa kada svoje križeve trpiš u Božanskoj Volji.

 Znajući vrijednost patnje u Božanskoj Volji za plan otkupljenja, ne čudi da je Isus, kada je prvi put vidio svoj križ, isti zagrlio i uskliknuo: „O slatki križu!” Nije da je volio imati zabijene čavle u svojim rukama i nogama, ali je svoj križ ljubio jer je znao da će rezultat biti otvaranje Raja dušama, biti dobro. Ključno je ne obazirati se na križ nego na dobro koje će proizaći iz prikazivanja svoje patnje kao naknade za grijeh. Možda će do trenutka u kom ćemo prestati žaliti se na svakodnevne križeve i reći „O slatki križu!” trebati dosta vremena, no ovo je dio preobrazbe koju će Bog u nama učiniti ako nastavimo činiti krugove.