XVIII. NEDJELJA KROZ GODINU

 

Razmišljanje uz XVIII. nedjelju kroz godinu

Draga braćo i sestre, Fiat!

Posljednjih nekoliko nedjelja liturgija nam je dala sliku nježnog Isusa  koji ide u susret mnoštvu i potrebama čovjeka. U današnjem se evanđeoskom odlomku (Iv 6, 24-35) perspektiva mijenja. Mnoštvo čiju je glad Isus utažio ponovno ga traži i ide za njim. No, Isusu nije dovoljno da ga ljudi traže. Želi da ga ljudi poznaju. Želi da potraga za njim i susret s njim idu dalje od zadovoljenja neposrednih materijalnih potreba. Isus nam je došao donijeti mnogo više -  otvoriti naše oči širem obzoru od svakodnevnih briga o hrani, odijevanju, karijeri i tako dalje.  Okrećući se prema mnoštvu on uzvikuje: “…tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. (r. 26)”. Na taj način potiče ljude da odu korak dalje i da se preispitaju o značenju čuda -  da traže više od materijalne korisnosti. Naime, umnažanje kruhova i riba znak je velikog dara koji je Otac dao čovječanstvu, a to je sam Isus!

On, pravi "kruh života" (r. 35),  želi nahraniti ne samo tijela, nego i duše, dajući duhovnu hranu koja može zadovoljiti duboku glad. Zato poziva mnoštvo da se ne trudi za hranu koja propada, nego za onu koja ostaje za život vječni (r. 27). To je hrana koju nam Isus daje svaki dan: svoju Riječ, svoje Tijelo, svoju Krv. Mnoštvo sluša Gospodinov poziv, ali ne razumije njegovo značenje - kao što se i nama često događa - i pita ga: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" (r. 28). Oni koji slušaju Isusa misle da on od njih traži da poštuju propise kako bi im se ostvarila čuda poput umnažanja kruhova. To je uobičajena kušnja; svesti religiju samo na prakticiranje njezinih zakona, projicirajući na naš odnos s Bogom sliku odnosa između slugu i njihova gospodara: sluge moraju izvršavati zadatke koje im gospodar odredi kako bi zadobili njegovu naklonost. To svi znamo. Zato mnoštvo želi doznati od Isusa koja djela treba činiti kako bi ugodili Bogu. No, Isus daje neočekivan odgovor: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao” (r. 29). Danas su ove riječi upućene i nama: Božje se djelo ne sastoji toliko u “činjenju” stvari, koliko u “vjerovanju” u Onoga kojega je On poslao. To znači da nam vjera u Isusa omogućuje činiti Božja djela. Ako se uključimo u ovaj odnos pun ljubavi i povjerenja s Isusom, moći ćemo činiti dobra djela koja odišu Evanđeljem za dobrobit i potrebe naše braće.

Gospodin nas opominje da ne zaboravimo da, iako je potrebno brinuti za kruh, još je važnije njegovati odnos s Njim, jačati vjeru u Njega, koji je „kruh života“  i koji je došao zadovoljiti našu glad za istinom, našu glad za pravdom i ljubavlju.

U odlomku od 10. svibnja 1937. Isus tumači Luisi kako je Sin Božji sebe htio učiniti hranom za stvorenje i oblikovati najljepša djela za dobrobit svih stvorenja.

Svaka istina koju nam Isus otkrije o Božanskom Fiatu je još jedan korak rasta u njemu, to je dodatni zalogaj koji nas krijepi, grije i još više suobličuje njemu. To je novi gutljaj koji pijemo iz neizmjernog mora Božje Volje, to je još jedno božansko svojstvo koje stječemo. Za svako dodatno djelo koje učinimo u Njemu, Isus pred nas prostire  svoju nebesku trpezu. Ako ljubimo, Bog nas hrani svojom ljubavlju, ako ga razumijemo, hrani nas svojom mudrošću. Tako Bog postaje naša odabrana hrana. U svemu što činimo malo nas nahrani svojom moći, malo svojom dobrotom, čas svojom slatkoćom, čas svojom snagom, svjetlošću i milosrđem.

 Tako ljudska malenost, živeći u vječnoj Volji, upija gutljaj po gutljaj, zalogaj po zalogaj. Budući da je stvorenje maleno ne može odjednom primiti sve što bi trebalo primiti od Božanstva, iako uzima onoliko koliko mu je moguće. Naša razmjena postoji zato da oduševimo jedno drugo, Bog u davanju, a stvorenje u  primanju. Bog daje od svojega, a stvorenje daruje Bogu svoju malenost. Bog ga oblikuje kako želi, a ono mu dopušta da djeluje. To je obostrana razmjena, međusobno usklađivanje, razgovori koji stvaraju najljepša Božja djela i on ostvaruje Život svoje Volje u stvorenju. Ne radeći ništa, ne postiže se ništa. Stoga je potrebno raditi, govoriti, da Bog postaje razumljiv, raditi kako bi oblikovali lijepe kipove u kojima se ponavlja Božji Život.

Kad Bog nađe nekoga tko ga želi slušati, predati mu se kako bi primio, Bog ne štedi ništa od onoga što može i zna učiniti za stvorenja. Kada je stvorenje hranjeno božanskim Fiatom, do te mjere da ne poznaje drugu hranu, ono stvara lanac svojih djela. Sva djela bivaju zapečaćena obilježjima božanskih vrlina - tada Bog ostaje zarobljen u svojim božanskim vrlinama u stvorenju. I ako ono tada ljubi, Bog je taj koji pokazuje snagu svoje ljubavi, dobrote, svetosti i tako dalje, u djelima stvorenja. Velika je moć koja se očituje kroz ta djela koja Bog čini u svom stvorenju. Ona ispunjava Nebo i zemlju, lebdi nad svim dušama, obuhvaća ih. Tvorac ih preplavljuje svojom snažnom ljubavlju i daje im osjetiti poljubac Božje Volje na način da ljudska obitelj osjeti vlast njegove moći i ljubavi.

Najljepši plod našeg cjelovitog proživljavanja susreta s Isusom jest u Euharistiji!

don Marco 

Udruga Luisa Piccarreta (Corato)