KNJIGA NEBA, 15. svezak, 12. ožujka1923.
Bol zbog odsutnosti Isusa i njeni učinci. Isusovo trpljenje zbog napuštanja Božanstva.
Osjećala sam kako umirem od boli
zbog odsutnosti moga slatkog Isusa. Ako bi se i pojavio, izgledao je poput
bljeska koji brzo nestaje. Kad to više nisam mogla podnijeti, sažalio se i
izašao iz moje nutrine. Čim sam ga ugledala, rekla sam: „Ljubavi moja, kakva
bol! Osjećam kao da umirem bez Tebe - ali to je umiranje bez umiranja - što je
najokrutnija smrt. Ne znam kako dobrota tvog Srca može podnijeti gledajući me kako
sam zbog Tebe u stanju stalne smrti."
A Isus je odgovorio: „Kćeri moja,
hrabro! Nemoj se previše obeshrabriti, nisi jedina u toj patnji. I Ja sam je
iskusio prije tebe, kao i moja draga Majka. O, koliko je moja bol bila veća od
tvoje! Koliko puta se moje jadno Čovještvo osjećalo samo, kao da me je
Božanstvo napustilo, iako u stvarnosti nije moglo biti odvojeno od Mene! Razlog
za to ležao je u stvaranju mjesta za ispaštanje i patnju unutar mog Čovještva, a
to moje Božanstvo nije moglo osjetiti. O, kako sam osjećao tu odsutnost! No,
bilo je to potrebno. Moraš znati da, kada je Božanstvo započelo djelo
Stvaranja, također je predodredilo svu slavu, dobra i sreću koju je svaka duša
trebala imati, ne samo u ovom životu, već i u nebeskoj domovini. Sav dio koji
je bio namijenjen izgubljenim dušama ostao je neiskorišten jer nije bilo nikoga
kome bi se mogao dati. Budući da sam trebao sve dovršiti i sve upiti u Sebe, trpio
sam osjećaj odsutnosti koji osuđeni trpe u paklu. Oh, koliko me je koštala ta
patnja! To je bila paklenska muka i nemilosrdna smrt. Ali, moralo je biti tako.
Morao sam upiti u Sebe sve što je proizašlo iz Nas tijekom Stvaranja, svu
slavu, dobra i sreću, kako bih to kasnije ponudio na korist onima koji će to
prihvatiti. Da bih to postigao, morao
sam upiti sve patnje, čak i osjećaj odsutnosti moga Božanstva. Sada, kada sam u
Sebe upio sve dobro iz cijelog Djela Stvaranja - i budući da sam Ja glava iz
koje sva dobra silaze na sve naraštaje - tražim duše koje su mi slične u
patnjama i djelima kako bih ih učinio dionicima velike slave i sreće koje
sadrži moje Čovještvo. Budući da postoje duše koje se ne žele time okoristiti te
nisu ispražnjene od sebe i stvari ovoga svijeta, nastavljam tražiti one u
kojima mogu stvoriti bol zbog lišavanja moje nazočnosti. Duša koja pati od
takvog lišavanja stječe slavu koju sadrži moje Čovještvo, a koju drugi
odbacuju. Da nisam gotovo uvijek bio s tobom, ti Me ne bi ni poznavala ni
ljubila. Ne bi osjećala ovu bol zbog moje odsutnosti, niti bi se ona mogla
oblikovati u tebi jer bi ti nedostajali sjeme i hrana koji hrane tu bol. O,
koliko li je duša odvojeno od Mene, možda su neke čak i mrtve! Te duše jadikuju
ako su lišene nekog malog zadovoljstva ili neke sitnice! Međutim, glede moje nenazočnosti, niti osjećaju
ikakvu bol, niti tome pridaju ikakvu pažnju. Zbog svega toga, tvoja bi patnja
trebala biti utješna, jer je to siguran znak da sam došao k tebi, da si me
upoznala i da ti tvoj Isus želi dati slavu, dobra i sreću koje drugi odbacuju.“