KNJIGA NEBA, 15. svezak, 13. veljače 1923.
Dobra koja donose vjernost i pozornost.
Osjećala sam se iznimno žalosno, a moj mi je dragi Isus, čim
se pokazao, rekao:
"Kćeri moja, hrabro! Budi vjerna i posvećena Meni - jer vjernost i pozornost stvaraju uravnoteženo stanje duše i uspostavljaju
savršeni mir. Ovaj mir čini dušu gospodaricom, tako da čini ono što želi i
postiže što god poželi. Duša koja živi u mojoj Volji može se, posebice, usporediti
sa suncem. Ono se nikada ne mijenja i ima samo jedan čin: oslobađa svjetlo i
toplinu iz svoje sfere. Ne čini danas jedno, a sutra nešto drugo, već uvijek
postupa vjerno i dosljedno. Međutim, dok
je njegov čin jedinstven, kada silazi i pogodi svojim zrakama površinu zemlje,
koliko li se drugih, različitih čina događa! Gotovo bezbroj. Ako sunce pronađe
poluzatvoreni cvijet, otvara ga poljupcem svoje svjetlosti i topline, dajući mu boju i miris. Ako naiđe na
nezrelo voće, dozrijeva ga i daje mu slatkoću. Ako vidi zelena polja, zlati ih.
Ako naiđe na ustajali zrak, pročišćava ga poljupcem svoje svjetlosti. Ukratko,
svim stvarima daje ono što im je potrebno za njihov život na zemlji, kako bi
ispunili onu svrhu koju im je Bog predodredio. Na ovaj način, sunce svojom
vjernošću i stalno čineći istu stvar ispunjava Božju Volju nad svim
stvorenjima. O, da sunce nije uvijek postojano u slanju svoje svjetlosti,
koliko li bi poremećaja i nereda zemlja pretrpjela? Čovjek ne bi bio u stanju
ništa planirati, ni na svojim poljima niti na usjevima. U tom slučaju, mogao bi
reći: 'Ako mi sunce ne pošalje svoju svjetlost i toplinu, ne znam kada ću žeti
ili kada će moji plodovi dozrijeti.'
Isto se događa i s dušom koja je vjerna i pažljiva: u mojoj Volji njezin čin je
jedan, ali njegovi su učinci bezbrojni. S druge strane, ako je duša nestalna i
nepažljiva, ni ona ni Ja ne možemo ostvarivati nikakve planove niti biti
sigurni u potencijalno dobro koje bi moglo proizaći iz toga."