KNJIGA NEBA, 15. svezak, 2. travnja 1923.
Božja Volja je klica uskrsnuća na Milost, Svetost i Slavu. U Božjoj Volji postoji praznina ljudskog djelovanja u Božanskom. Spoznaje su oči duše.
Dok sam bila u svom uobičajenom stanju, moj uvijek ljubazni
Isus bio je vrlo ljubazan i veličanstven, kao obavijen mrežom svjetlosti: ona
je izbijala iz njegovih očiju i isijavala iz usta, iz svake njegove riječi i
otkucaja srca, iz svakog njegovog pokreta i koraka. Jednom riječju, njegovo
Čovještvo bilo je ponor svjetlosti. Isus me pogledao, vezavši me tim svjetlom i
rekao mi:
"Kćeri moja, koliko je svjetla i slave posjedovalo moje Čovještvo u Uskrsnuću,
jer tijekom svog života na zemlji nisam činio ništa drugo nego uključivao
Najvišu Volju u svako svoje djelo, dah i pogled, jednom riječju - u sve! Kako
sam je uključivao u svemu, tako je Božja Volja
pripremala slavu i svjetlo u mom Uskrsnuću. Budući da sam u Sebi nosio i nosim neizmjerno
more svjetlosti svoje Volje, ne treba čuditi to što kad gledam, govorim ili se krećem,
toliko svjetla izbija iz Mene da mogu svima dati svjetlo. Sada te želim vezati
i preplaviti ovim svjetlom, kako bih u tebi posijao onoliko sjemenki uskrsnuća,
koliko djela učiniš u mojoj Volji. Ona jedina omogućava duši i tijelu slavno
uskrsnuti. Ona je klica uskrsnuća na milost, na najvišu i najpotpuniju svetost
i na slavu. Kada duša izvršava svoja djela u mojoj Volji, uvijek prima novo
božansko svjetlo, jer moja je Volja po svojoj prirodi svjetlo, i tko u njoj
živi, ima sposobnost pretvoriti sve svoje misli,
riječi i djela u svjetlo."
Potom sam rekla svom slatkom Isusu: "Molim se u
tvojoj Volji, kako bi se moja riječ umnožila u Njoj, imajući za svaku riječ svakog
pojedinog stvorenja jednu riječ molitve, hvale, blagoslova, ljubavi i zadovoljštine. Želim da se moj glas uzdigne između Neba i Zemlje,
upijajući u sebe sve ljudske glasove, kako bi ih vratila Tebi kao počast i
slavu, na način kako si Ti htio da se stvorenja služe riječima." Dok
sam to govorila, moj ljubazni Isus približio je svoja usta mojima, usisavši sa
svojim dahom moj dah, glas i disanje te kao da ih je na taj način poslao na put
u svojoj Volji. Moj dah i glas prolazili su kroz svaku ljudsku riječ i
mijenjali riječi i glasove točno onako kako sam rekla. I dok je moj glas
prolazio [kroz sve ljudske glasove], moje riječi i glasovi uzdizali su se
visoko, izvršavajući u ime svih ljudskih glasova službu pred Bogom. Bila sam
iznenađena i, sjetivši se da mi Isus više ne govori tako često o svojoj Volji,
upitala sam ga:
"Reci mi, Ljubavi moja, zašto mi više ne govoriš tako često o svojoj
Volji? Jesam li možda bila nemarna prema tvojim poukama i neposlušna u
provođenju tvojih pouka?"
Isus mi odgovori: "Kćeri moja, u mojoj Volji postoji
praznina ljudskog djelovanja u Božanskom i tu prazninu trebaju ispuniti oni
koji žive u mojoj Volji. Što si pažljivija u življenju u mojoj Volji i u njenom
objavljivanju drugima, to će se brže ispuniti taj prazan prostor, tako da se moja
Volja, vidjevši ljudsku volju kako lebdi u Njoj i vraća se svom izvoru, osjeća
zadovoljno i vidi ispunjene svoje želje prema ljudskom rodu. Nije važno ako ih
je malo ili čak samo jedan, jer moja Volja može nadoknaditi sve svojom moći,
čak i s jednim čovjekom, ako ne nađe druge. Ali uvijek je ljudska volja ta koja
mora doći u moju Volju, kako bi nadoknadila sve što drugi ne čine. To će mi
biti toliko drago da ću razderati Nebesa kako bi se spustila moja Volja dolje i
otkrila blaga i čudesa koja sadrži. Svaki put
kad ponovno uđeš u moju Volju, potičeš me prenijeti ti nova znanja o Njoj i
ispričati druga čudesa, jer želim da upoznaš dobro koje činiš, kako bi ga
cijenila i željela ga posjedovati. A Ja, kad vidim da ga voliš i cijeniš,
dopustit ću ti da ga posjeduješ. Spoznaje su oči duše. Duša koja ne posjeduje
znanje je kao slijepa za ovo dobro i ove istine. U mojoj Volji nema slijepih
duša, već im svako znanje omogućava vidjeti dalje. Zato, često ulazi u moju Volju
i proširuj svoje granice u Njoj, a kad to primijetim, vratit ću se i ispričati
ti još iznenađujućih stvari o Njoj."
Dok je Isus to govorio, zajedno smo obilazili zemlju neko
vrijeme, ali bilo je strašno vidjeti da mnogi žele ozlijediti mog ljubljenog
Isusa - neki noževima, a drugi mačevima. Među njima su bili biskupi, svećenici
i redovnici, koji su ga tako bolno ranili u srce da je to
bilo zastrašujuće. O, koliko li je On patio, bacivši se u moje naručje
da ga zaštitim! Čvrsto sam ga zagrlila, zamolivši
ga da me učini sudionicom u svojim patnjama. Isus mi je udovoljio probadajući
moje srce s takvom silinom da sam cijeli dan osjećala duboku ranu, a vraćao se
više puta ponovno me raniti.
Sljedećeg jutra osjećala sam jaku bol, a moj se slatki Isus
vratio rekavši mi: "Pokaži mi svoje srce."
Dok ga je gledao, upitao me: "Želiš li da te iscijelim, kako bi se tvoja
bol ublažila?"
Odgovorila sam: "Moje najveće
Dobro, zašto me želiš iscijeliti? Zar nisam dostojna patiti za Tebe? Tvoje je
cijelo srce ranjeno, a moje, u usporedbi s tvojim... O, kako je moja patnja
neznatna! Radije mi daj, ako Ti je po Volji, još više patnji." Tada me
je snažno zagrlio i nastavio probadati moje srce još bolnijim ranama, napustivši
me naposljetku. Neka sve bude na njegovu slavu!