KNJIGA NEBA, 15. svezak, 2. travnja 1923.

 

Božja Volja je klica uskrsnuća na Milost, Svetost i Slavu. U Božjoj Volji postoji praznina ljudskog djelovanja u Božanskom. Spoznaje su oči duše.

Dok sam bila u svom uobičajenom stanju, moj uvijek ljubazni Isus bio je vrlo ljubazan i veličanstven, kao obavijen mrežom svjetlosti: ona je izbijala iz njegovih očiju i isijavala iz usta, iz svake njegove riječi i otkucaja srca, iz svakog njegovog pokreta i koraka. Jednom riječju, njegovo Čovještvo bilo je ponor svjetlosti. Isus me pogledao, vezavši me tim svjetlom i rekao mi:
"Kćeri moja, koliko je svjetla i slave posjedovalo moje Čovještvo u Uskrsnuću, jer tijekom svog života na zemlji nisam činio ništa drugo nego uključivao Najvišu Volju u svako svoje djelo, dah i pogled, jednom riječju - u sve! Kako sam je uključivao u svemu, tako je Božja Volja pripremala slavu i svjetlo u mom Uskrsnuću. Budući da sam u Sebi nosio i nosim neizmjerno more svjetlosti svoje Volje, ne treba čuditi to što kad gledam, govorim ili se krećem, toliko svjetla izbija iz Mene da mogu svima dati svjetlo. Sada te želim vezati i preplaviti ovim svjetlom, kako bih u tebi posijao onoliko sjemenki uskrsnuća, koliko djela učiniš u mojoj Volji. Ona jedina omogućava duši i tijelu slavno uskrsnuti. Ona je klica uskrsnuća na milost, na najvišu i najpotpuniju svetost i na slavu. Kada duša izvršava svoja djela u mojoj Volji, uvijek prima novo božansko svjetlo, jer moja je Volja po svojoj prirodi svjetlo, i tko u njoj živi, ima sposobnost pretvoriti sve svoje misli, riječi i djela u svjetlo."

Potom sam rekla svom slatkom Isusu: "Molim se u tvojoj Volji, kako bi se moja riječ umnožila u Njoj, imajući za svaku riječ svakog pojedinog stvorenja jednu riječ molitve, hvale, blagoslova, ljubavi i zadovoljštine. Želim da se moj glas uzdigne između Neba i Zemlje, upijajući u sebe sve ljudske glasove, kako bi ih vratila Tebi kao počast i slavu, na način kako si Ti htio da se stvorenja služe riječima." Dok sam to govorila, moj ljubazni Isus približio je svoja usta mojima, usisavši sa svojim dahom moj dah, glas i disanje te kao da ih je na taj način poslao na put u svojoj Volji. Moj dah i glas prolazili su kroz svaku ljudsku riječ i mijenjali riječi i glasove točno onako kako sam rekla. I dok je moj glas prolazio [kroz sve ljudske glasove], moje riječi i glasovi uzdizali su se visoko, izvršavajući u ime svih ljudskih glasova službu pred Bogom. Bila sam iznenađena i, sjetivši se da mi Isus više ne govori tako često o svojoj Volji, upitala sam ga:
"Reci mi, Ljubavi moja, zašto mi više ne govoriš tako često o svojoj Volji? Jesam li možda bila nemarna prema tvojim poukama i neposlušna u provođenju tvojih pouka?"

Isus mi odgovori: "Kćeri moja, u mojoj Volji postoji praznina ljudskog djelovanja u Božanskom i tu prazninu trebaju ispuniti oni koji žive u mojoj Volji. Što si pažljivija u življenju u mojoj Volji i u njenom objavljivanju drugima, to će se brže ispuniti taj prazan prostor, tako da se moja Volja, vidjevši ljudsku volju kako lebdi u Njoj i vraća se svom izvoru, osjeća zadovoljno i vidi ispunjene svoje želje prema ljudskom rodu. Nije važno ako ih je malo ili čak samo jedan, jer moja Volja može nadoknaditi sve svojom moći, čak i s jednim čovjekom, ako ne nađe druge. Ali uvijek je ljudska volja ta koja mora doći u moju Volju, kako bi nadoknadila sve što drugi ne čine. To će mi biti toliko drago da ću razderati Nebesa kako bi se spustila moja Volja dolje i otkrila blaga i čudesa koja sadrži. Svaki put kad ponovno uđeš u moju Volju, potičeš me prenijeti ti nova znanja o Njoj i ispričati druga čudesa, jer želim da upoznaš dobro koje činiš, kako bi ga cijenila i željela ga posjedovati. A Ja, kad vidim da ga voliš i cijeniš, dopustit ću ti da ga posjeduješ. Spoznaje su oči duše. Duša koja ne posjeduje znanje je kao slijepa za ovo dobro i ove istine. U mojoj Volji nema slijepih duša, već im svako znanje omogućava vidjeti dalje. Zato, često ulazi u moju Volju i proširuj svoje granice u Njoj, a kad to primijetim, vratit ću se i ispričati ti još iznenađujućih stvari o Njoj."

Dok je Isus to govorio, zajedno smo obilazili zemlju neko vrijeme, ali bilo je strašno vidjeti da mnogi žele ozlijediti mog ljubljenog Isusa - neki noževima, a drugi mačevima. Među njima su bili biskupi, svećenici i redovnici, koji su ga tako bolno ranili u srce da je to bilo zastrašujuće. O, koliko li je On patio, bacivši se u moje naručje da ga zaštitim! Čvrsto sam ga zagrlila, zamolivši ga da me učini sudionicom u svojim patnjama. Isus mi je udovoljio probadajući moje srce s takvom silinom da sam cijeli dan osjećala duboku ranu, a vraćao se više puta ponovno me raniti.

Sljedećeg jutra osjećala sam jaku bol, a moj se slatki Isus vratio rekavši mi: "Pokaži mi svoje srce."
Dok ga je gledao, upitao me: "Želiš li da te iscijelim, kako bi se tvoja bol ublažila?"
 Odgovorila sam: "Moje najveće Dobro, zašto me želiš iscijeliti? Zar nisam dostojna patiti za Tebe? Tvoje je cijelo srce ranjeno, a moje, u usporedbi s tvojim... O, kako je moja patnja neznatna! Radije mi daj, ako Ti je po Volji, još više patnji." Tada me je snažno zagrlio i nastavio probadati moje srce još bolnijim ranama, napustivši me naposljetku. Neka sve bude na njegovu slavu!