KNJIGA NEBA, 14. svezak, 9. listopada 1922.

 

Ljudska volja djeluje u Božjoj Volji.

Nalazeći se u svojem uobičajenom stanju, moj uvijek ljubljeni Isus dolazi pun nježnosti, grli me  svojim rukama, ljubi me i govori mi tko zna koliko puta:

„Kćeri moja, kćeri moje Volje, koliko si mi draga! Slušaj: čim tvoja volja ulazi u Moju, prazni se od tebe, a Moja ulazi da djeluje u tebi; i kako Moja Volja djeluje, tako tvoja prima snagu stvaralačke moći i ostaje djelatna u Meni. Budući da sam samo jedna točka koja sadrži i obuhvaća sve i činim sve. Vidim tvoju volju koja djeluje u Mojoj s istom stvaralačkom snagom koja mi želi dati sve i nadoknaditi za sve. I s najvećim zadovoljstvom vidim tebe u Mojoj prisutnosti od prvog trenutka Stvaranja. Ostavljajući sve iza sebe, postavljaš se na čelo kao da si prvo stvorenje stvoreno od Mene u kojem nema raskida volje između tebe i Mene. Takvog sam želio prvog čovjeka. Daješ Mi čast, slavu i ljubav kao da Stvorenje nije izašlo iz Moje Volje. Kakvu radost, kakvo zadovoljstvo osjećam! Ne možeš to shvatiti. Red Stvaranja dolazi obnovljen k Meni. Harmonije i radosti se izmjenjuju. Vidim tvoju ljudsku volju koja djeluje u Meni u svjetlosti sunca, u valovima mora, u treptaju zvijezda, u svemu. I daješ mi slavu svih dobara koje ove stvorene stvari daju čovječanstvu. Kakva sreća! Sličiš mi u svemu, ali s jednom razlikom: ja sam samo jedna točka, a ti postupno, kako radiš, misliš, govoriš i ljubiš u Mojoj Volji, zauzimaš više prostora i oblikuješ božanske porode."