KNJIGA NEBA, 14. svezak, 20. studenoga 1922.

 

Tokovi ljubavi između Boga i čovjeka.

Razmišljala sam o brojnim mukama koje je moj slatki Isus podnio u Getsemanskom vrtu, ali ne od strane ljudi - jer tamo je bio sam, štoviše, napušten od svih - već od strane svoga Vječnog Oca. Između Njega i Nebeskog Oca tekli su tokovi ljubavi koji su sadržavali sva stvorenja. U tim tokovima bila je sva ljubav Boga prema svakoj duši, kao i sva ljubav koju je svaka pojedina duša dugovala Bogu. Kada je ova posljednja ljubav izostajala, Isus je trpio toliku patnju koja je nadmašila sve druge patnje, tjeskobu tako bolnu da se znojio živom krvlju. Tada me moj slatki Isus, tražeći utjehu, stisnuo uz svoje Srce i rekao:

"Kćeri moja, boli ljubavi su one koje najviše razdiru. Pogledaj! U ovim tokovima ljubavi između Mene i moga Oca nalazi se sva ljubav koju mi duše duguju; ljubav je bila izdana, negirana i odbačena, bila je neshvaćena, pogažena. O, kako te ljubavi probadaju moje srce, osjećam se kao da umirem!

Znaj da sam prilikom stvaranja čovjeka uspostavio brojne tokove ljubavi između njega i Mene. Nije mi bilo dovoljno samo stvoriti čovjeka, ne, trebao sam uspostaviti toliko tokova ljubavi između nas kako ne bi postojao niti jedan dio čovjeka kroz koji ti tokovi ne bi protjecali. Tako je u umu čovjeka tekla struja ljubavi moje mudrosti; u njegovim očima struja ljubavi moje svjetlosti, u ustima struja ljubavi moje riječi; u rukama struja ljubavi svetosti mojih djela, u volji struja ljubavi moje Volje - i tako sa svime ostalim. Čovjek je stvoren da bude u stalnoj komunikaciji sa svojim Stvoriteljem i kako bi to bilo moguće ako moje struje ljubavi ne teku u njegovima?

Grijeh je prekinuo sve ove tokove i odvojio čovjeka od Mene. Znaš li kako se to dogodilo? Pogledaj Sunce: njegova svjetlost obasjava površinu zemlje koja osjeća sunčevu toplinu tako živo i stvarno da daje plodnost i život svemu što iz nje niče. Zaista se može reći da Sunce i zemlja komuniciraju. O, koliko su intimnije veze između čovjeka i Mene, koji sam istinsko, Vječno Sunce! Kada bi neko stvorenje imalo moć prekinuti tok svjetlosti između Sunca i zemlje, koliko bi zlo učinilo?  Sunce bi povuklo u sebe sav svoj tok svjetlosti, zemlja bi pala u potpunu tamu, izgubila bi svoju plodnost i ostala bi bez života. Kakvu bi kaznu zaslužilo stvorenje koje bi blokiralo svjetlost Sunca? No upravo je to učinio čovjek prilikom Stvaranja. I ja sam sišao s Neba na Zemlju kako bih ponovno ujedinio sve ove tokove ljubavi. Oh, koliko me to koštalo! Čak i sada čovjek nastavlja biti nezahvalan i uništava tokove ljubavi koje sam obnovio."