KNJIGA NEBA, 14. svezak, 11. studenoga 1922.

 

Isus je udahnuo život u Božjoj Volji djelima svih stvorenja, u to je djelo uključio svoju Presvetu Majku. Sada poziva duše da to ponove.

Moj uvijek ljubljeni Isus došao je u neizmjernom svjetlu, čvrsto me privukao k Sebi i rekao: "Mala kćeri Moje Volje, ova neizmjerna svjetlost koju vidiš moja je Vrhovna Volja kojoj ništa ne promiče. Znaj da kada sam stvorio nebesa, sunce, zvijezde i ostalo, svima sam postavio granice, svemu dao svoje mjesto i količinu. Niti mogu rasti, niti se smanjivati bez Mene, sve držim u Svojoj ruci. Tako sam stvarajući čovjeka, istovremeno stvorio i sve ljudske umove, svaku misao, sve riječi, djela, korake i sve ostalo što pripada čovjeku, od prvog do posljednjeg čovjeka koji će ikada postojati. I to je bilo nešto prirodno za Mene, tim više jer sam i sam bio stvoritelj i promatrač svega toga, sve do posljednje misli svakog čovjeka. Ako čovjek ne može ni pomisliti jednu misao bez Mene, kako Ja ne bih znao i bio svjestan čak i njihovoga broja? U Mojoj Volji plivaju sva djela svih stvorenja, baš kao što ribe plivaju u jednom velikom moru. Nisam stvorio čovjeka da bude rob, već slobodan, i zato sam mu darovao slobodnu volju. Ne bi bilo dostojno Mene, niti bi to djelo bilo dostojno Mojih ruku da sam stvorio čovjeka svezanog, lišenog slobode. Da nisam čovjeka učinio slobodnim, ne bih mogao reći: 'Stvorimo čovjeka na Našu sliku i priliku.' Kako sam Ja slobodan, tako i čovjek treba biti slobodan, jer ništa više ne muči osobu od prisilne ljubavi. To izaziva nepovjerenje, sumnje, strahove  - i odbojnost u onom koji je prima.

Vidiš li gdje je podrijetlo svih djela stvorenja, čak i jedne misli? Ona su začeta u svetosti Moje Volje - ali s ovom razlikom: čovjek - ako hoće - može te misli, riječi i ostalo upotrijebiti za dobro ili zlo, može ih učiniti svetima ili zlima.

Međutim, moja je Volja osjetila bol gledajući kako se djela koja sam izvršio u tolikim dušama pretvaraju u smrtonosna djela za Mene i za njih. Zato sam želio da Moja Volja djeluje dvostruko u svakom djelu kako bi se nad svakim djelom prostiralo još jedno božansko djelo, djelo koje bi Mi vratilo sve ono što svetost Moje Volje zaslužuje, djelo koje postoji u tolikim drugima božanskim činima. Netko je to morao učiniti – zato je bilo potrebno moje Čovještvo, sveto i slobodno - čovještvo koje nije željelo niti jedan drugi život, osim života u Božjoj Volji. Plivajući u tom neizmjernom moru Božje Volje moje Čovještvo ponovilo je svaku misao, svaku riječ i svako djelo stvorenja, šireći nad njima djelo Božje Volje. To je donosilo zadovoljštinu Božanskom Ocu, omogućujući Mu da ponovno pogleda na čovjeka i otvori mu vrata Neba. Čvršće sam povezao ljudsku volju s Voljom njenog Stvoritelja, ostavljajući je  slobodnom da se ne odmakne od Volje svoga Stvoritelja, jer to odvajanje dovelo je čovječanstvo do svih njegovih nesreća.

No to mi nije bilo dovoljno. Želio sam da i Moja Majka - koja je također sveta - pođe za Mnom u to beskrajno more Vrhovne Volje. Želio sam da Moja Majka zajedno sa Mnom udvostruči sva ljudska djela stavljajući na njih i drugi pečat, nakon pečata koji sam im Ja dao kroz moja ljudska djela u Božjoj Volji. Kako je slatko bilo imati društvo Svoje Majke u Svojoj Volji! Kada smo zajedno radili, uzdizala su se mora sreće i zadovoljstva, mora ljubavi koja su se - kao da se natječu jedno s drugim - uranjala jedno u drugo, stvarajući veličanstveni heroizam! Zajedništvo u radu rađa sreću, zadovoljstvo, nježnu ljubav, natjecanje, usklađenost i heroizam, usamljenost donosi suprotno.  I ta su mora nastajala ne samo za Nas same, nastala su za sve one koji bi nam pravili društvo u Našoj Volji. Štoviše, moglo bi se reći da su ta mora preobražena u mnoštvo glasova koji pozivaju čovjeka da živi u Našoj Volji kako bi obnovio svoju sreću, svoju izvornu prirodu i sve blagoslove koje je izgubio kada se udaljio od Naše Volje.

Sada dolazim k tebi. Nakon što sam pozvao svoju Nebesku Majku, pozvao sam tebe kako bi sva ljudska djela imala tri pečata: prvi pečat kojega sam dao Ja, drugi pečat kojega je dala Moja Majka, i treći pečat kojeg daje obično, ljudsko stvorenje. Moja Vječna Ljubav ne bi bila zadovoljna da nisam uzdigao obično ljudsko stvorenje da otvori vrata Moje Volje svima koji žele ući i živjeti u Našoj Volji. Zato si primila toliko objava od Mene, zato sam ti otkrio toliko koristi i učinaka Moje Volje. To će biti moćni magneti koji će te privući, a nakon tebe i druge, da žive u Njoj. Ali da bi ušla u Našu Volju i slijedila uzvišeni let mojih djela i djela moje nerazdvojne Majke, a budući da pripadaš zajedničkom ljudskom rodu - nisi mogla ući u našu Volju ako se barem nisi preobrazila u narav koja je izišla iz Naših ruku prije nego što se čovjek udaljio od naše Volje. Zato sam ti dao mnogo Svojih milosti kako bih preoblikovao tvoju narav i tvoju dušu u prvobitno stanje. Dok sam te obasipao milostima, uklanjao sam iz tebe klice, sklonosti i strasti pobunjene naravi, uvijek ti ostavljajući slobodnu volju. 

Moje dostojanstvo, svetost i doličnost zahtijevali su - prije nego što te pozovem u središte Svoje Volje kako bih te proveo kroz sva djela koja sam izvršio, a koja ljudi još uvijek ne poznaju - dovesti te u takvo sretno stanje. Da nisam to učinio, ne bi bila sposobna putovati sa mnom kroz sva beskrajna djela Moje Volje, niti uživati u bliskosti sa Mnom koja je potrebna da bismo zajedno djelovali. Strasti i sjeme zlih sklonosti bili bi prepreke između tebe i Mene. Bez Mojih milosti najviše što bi ti mogla je - biti samo podložna mojim zapovijedima, kao što su to mnogi od mojih vjernika. Bez Mojih milosti bila bi daleko od toga da činiš ono što Ja činim, ne bismo bili sretni ni ti, ni Ja. Živjeti u Mojoj Volji upravo znači živjeti u potpunoj sreći na Zemlji, a zatim živjeti u još većoj sreći u Nebu.

Stoga ti kažem, prava kćeri Moje Volje, prvi sretni plodu Moje Volje: budi Mi vjerna i pažljiva. Uđi u moju Vječnu Volju. Čekaju te Moja djela i djela Moje Majke, da u njih utisneš pečat svojih djela. Čeka te cijelo Nebo koje želi vidjeti sva svoja djela proslavljena u Mojoj Volji od strane stvorenja, iz svoga ljudskog roda. Čekaju te sadašnje i buduće generacije kako bi im se povratila izgubljena sreća. Ah, ne! Ne, ne, generacije neće nestati sve dok se čovjek ne vrati u Moje naručje - lijep i vladajući, baš kao što je izašao iz mojih stvaralačkih ruku! Nisam zadovoljan samo njegovim Otkupljenjem: ako moram još čekati, bit ću strpljiv. No čovjek Mi se mora vratiti onakvim kakvim sam ga stvorio, snagom Moje Volje.

Čovjek je pao u ponor čineći svoju volju, pretvorio se u ružno biće. No čineći Moju Volju, uzdignut će se i ponovno preobraziti svoju narav. Tada ću moći reći: "Sve sam ispunio, povratio mi se red čitavog Stvaranja, i u njemu ću počivati."