Bezgrešno Srce Marijino

 

Bezgrešno Srce Marijino u Božjoj Volji

Iz spisa službenice Božje Luise Piccarrete, male kćeri Božje Volje

 

Svezak 14., 16. ožujka 1922.

Živjeti u Božjoj Volji znači da sve se odvija između duše i Boga, nema ničeg izvanjskog.

... "Kćeri moja, vidi se kako bez svog Isusa možeš razmišljati i govoriti samo besmislice. Moja draga Majka nije učinila ništa izvanredno u svom vanjskom životu; naizgled je učinila manje od nekih drugih. Radila je najobičnije poslove: prela, šivala, čistila, palila vatru... Tko bi ikada pomislio da je ona Majka Boga? Njezin vanjski život nije ukazivao na to. Dok me nosila u svom krilu, posjedujući u sebi Vječnu Riječ, svaki njezin pokret, svaka ljudska radnja, dobivali su štovanje svega stvorenja. Iz nje je izlazio život i očuvanje svih stvorenja: Sunce je ovisilo o njoj, očekujući očuvanje svoje svjetlosti i svoje topline; zemlja, život biljaka - sve je kružilo oko nje. Nebo i zemlja ovisili su o njezinim pokretima. No, tko je vidio išta? Nitko. Sva njezina veličina, moć i svetost, neizmjerna mora dobara koja su iz nje izlazila, bila su iz njezine nutrine. Svaki njezin otkucaj srca, dah, misao, riječ, bili su izlijevanje u njezina Stvoritelja. Između nje i Boga bila su neprekidna strujanja koje bi ona primala i davala. Ništa nije izlazilo iz nje što ne bi ranilo njezina Stvoritelja, i da ona ne bi bila ranjena od njega (op.prev. U ovom kontekstu "ranjenost" se odnosi na duboku emocionalnu i duhovnu povezanost. To ne znači fizičku ili negativnu bol.).

Ta strujanja su je uvećavala, uzdizala, činila da nadmaši sve - ali nitko ništa nije vidio. Samo ja, njezin Bog i Sin, bio sam svjestan svega. Njezin otkucaj srca bio je u mom otkucaju, a moj u njenom otkucaju. Ona je živjela od mog vječnog otkucaja srca, a ja od otkucaja njezina majčinskog srca. Naši su životi bili isprepleteni. I upravo to ju je, u mojim očima, činilo mojom Majkom. Vanjska djela me ne zadovoljavaju niti mi se sviđaju ako ne dolaze iz nutarnjeg života kojega oblikujem."