KNJIGA NEBA, 14. svezak, 24. studenoga 1922.

 

Učinci Isusovih riječi i pogleda. Isus prekorava Luisu jer ona želi da ove istine ostanu skrivene.

Razmišljala sam o mom slatkom Isusu kada je bio doveden pred Heroda, i govorila sam si:

"Kako je moguće da se Isus, koji je toliko dobar, nije udostojao niti jednu riječ izgovoriti Herodu, niti ga pogledati? Možda bi se to bezbožno srce moglo obratiti snagom jednog Isusovog pogleda."

Tada se pojavio Isus i rekao: "Kćeri moja, Herodova opačina i tvrdoća srca bile su tolike da nije zaslužio da ga pogledam ili mu uputim i jednu riječ. Naprotiv, da sam to učinio, bio bi još više kriv, jer svaka moja riječ ili pogled stvara snažnije veze između Mene i duše. Svaka riječ je veće jedinstvo, veća bliskost. A kada duša osjeti moj pogled, milost počinje djelovati. Ako su pogled ili riječ bili nježni i blagi, duša si kaže: "Kako je bio lijep, prodoran, blag i melodiozan - kako ne voljeti Isusa?" Ako su pak pogled ili riječ bili veličanstveni, blještavi od svjetlosti, duša kaže: "Kakva veličanstvenost, kakva veličina, kakva prodorna svjetlost! Kako se osjećam malenom, bijednom, koliko tame ima u meni u usporedbi s tom sjajnom svjetlošću!" Kada bih ti želio opisati moć, milost i blagoslove koje donose moja riječ ili pogled, tko zna koliko bi knjiga morala napisati.

Vidiš li, dakle, sada koliko sam ti dobra učinio gledajući te toliko puta, što sam s tobom vodio takve bliske razgovore? Nisam ti uputio samo nekoliko riječi - ne, iznio sam ti cijele govore. Iz toga bi trebala razumjeti da su jedinstvo između Mene i tebe, veze, spone i bliskost neprocjenjivi i bezbrojni. Postupao sam s tobom kao učitelj koji drugima koji traže njegov savjet govori tek nekoliko riječi. Ali sa svojim učenicima, želeći od njih napraviti učitelje poput sebe, provodi cijele dane, s njima dugo razgovara i uvijek ih vodi; sada razvija jedan argument, kasnije im daje drugu sliku kako bi ga bolje razumjeli. Nikada ih ne ostavlja same iz straha da zbog rastresenosti njegov trud ne bi otišao u vjetar.  Ako je potrebno, oduzima vrijeme od svog odmora kako bi ih podučavao. Nije mu žao ni umora, ni teškoća, ni napora i znoja - da bi postigao svoj cilj - pretvoriti svoje učenike u učitelje.

Tako sam Ja postupao prema tebi: ništa nisam propustio. Drugima sam upravio samo nekoliko riječi, s tobom razgovore, dugotrajne poduke, i primjere – noću i danju, u svako doba. Koliko sam ti milosti dao? Koliko ljubavi -  do te mjere da više ne mogu bez tebe? Imam velike planove s tobom, zato sam ti toliko dao. Sada mi želiš zahvaliti tako što ćeš sve to što sam ti rekao i učinio zadržati skriveno u sebi, čime mi uskraćuješ slavu koju bih dobio kada se sve to objavi?

Što bi rekla o učeniku koji, nakon što ga je učitelj nakon mnogo truda pretvorio u učitelja, želi zadržati stečeno znanje za sebe, ne želeći ga podijeliti s drugima? Ne bi li bio nezahvalan i izvor boli svome učitelju? Što bi rekla o suncu koje, nakon što je od mene primilo toliko svjetlosti i topline, odbija zračiti svjetlost i toplinu na zemlju? Ne bi li rekla suncu: "Istina je da si prekrasno, ali loše se ponašaš kada zadržavaš svoju svjetlost i toplinu za sebe. Zemlja, biljke i ljudske generacije čekaju tvoju svjetlost i toplinu, trebaju je kako bi primili život i plodnost. Zašto nas želiš lišiti tolikih dobra? Pogotovo jer ne gubiš ništa dajući nam to, naprotiv, stječeš više časti i svi će te hvaliti! Takva si ti, u tebe sam čak više negoli u sunce, položio toliko svjetla istine o mojoj Volji, da bi – više nego sunce – bilo dovoljno da osvijetli sve i čini više dobra nego što sunce čini zemlji. I Ja i generacije ljudi čekamo da ta svjetlost zrači iz tebe - a ti razmišljaš kako je sakriti, i gotovo si tužna kada se odgovorne osobe žele time baviti i to objaviti. Ne, ne, to nije dobro!

Osjećala sam se kao da ću umrijeti slušajući mog slatkog Isusa, i osjećala sam se još više krivom jer je jedan moj rukopis bio povučen ovih dana, nije objavljen, a ja sam osjetila veliko zadovoljstvo zbog toga. Oh, kako mi je bilo loše što sam tako oštro prekoravana i iz dubine svog srca zamolila sam Isusa da mi oprosti. A Isus, da me umiri, blagoslovio me rekavši: „Opraštam ti i blagoslivljam te. Ali budi pažljivija i više to ne radi.“

Deo gratias!

Fiat!