KNJIGA NEBA, 14. svezak, 8. travnja 1922.
Presveto Trojstvo skriveno u duši. Isusova bol zbog izobličenja volje, razuma i pamćenja čovjeka.
Nalazeći se u svom uobičajenom stanju, razmišljala sam o boli koju
je moj slatki Isus pretrpio u Getsemanskom vrtu kada su se svi naši grijesi
pojavili pred njegovom svetošću. A Isus sav žalostan reče mi u mojoj nutrini:
"Kćeri moja, moja je bol bila velika i neshvatljiva stvorenom umu, posebno
kada sam ugledao unakaženi ljudski um; moja lijepa slika koju sam stvorio u
njemu više nije bila lijepa, nego ružna i zastrašujuća.
Dušu sam obdario voljom, razumom i pamćenjem. U početku se moj
nebeski Otac odražavao u ljudskoj volji kojoj je kao prvi čin prenosio svoju
moć, svetost i uzvišenost kako bi uzdigao ljudsku volju i obdario je svojom
svetošću, moći i plemenitošću, ostavivši otvorenu vezu između Božanske i
ljudske volje kako bi se čovjek obogaćivao blagom moga Božanstva. Između
ljudske i Božje volje nije postojalo tvoje i moje, sve je bilo zajedničko, on
nas je zasjenjivao (nosio u sebi, op. prev.) Dakle, naš život trebao je postati
život Božanske Volje, u slobodi i neovisnosti koje je posjedovala, i kao prvi
čin imati Volju moga nebeskog Oca. Ali ljudska se volja izobličila: od slobodne
postala je zarobljenik najnižih strasti. Ah, ljudska volja uzrok je svih čovjekovih
zala - više se ne može prepoznati koliko je nisko pala, postala je odbojnom za
promatrati- a bila je plemenita!
Zatim sam nastupio ja, Sin Božji, obdarivši ljudsku volju razumom
i prenoseći joj svoju mudrost i znanje o svemu, kako bi čovjek mogao
upoznavajući stvorene stvari uživati u njima i osjetiti radost u svemu što je
dobro. Ali, jao, kakva je kaljuža poroka postala inteligencija stvorenja!
Znanje je upotrijebila kako bi zanijekala svoga Stvoritelja.
Zatim je u trećem činu sudjelovao Duh Sveti obdarivši je pamćenjem
kako bi prisjećajući se mnogih blagodati mogla uroniti u neprestanu struju
ljubavi i održavati trajne odnose. Ljubav je trebala biti njena kruna, zagrljaj
i ispunjenje njenog cijelog života. Kad bi znala koliko je Vječna Ljubav žalosna
što se pamćenje čovjeka prisjeća samo zadovoljstva, bogatstva, čak i grijeha,
dok je Presveto Trojstvo istjerano iz sjećanja, nitko ga se ne sjeća kao dara
poklonjenog stvorenju!
Moja je bol bila neopisiva kad sam vidio izopačenost triju moći
čovjeka jer u njemu smo stvorili našu kraljevsku palaču, a on Nas je istjerao
iz nje.