KNJIGA NEBA, 14. svezak, 8. travnja 1922.

 

Presveto Trojstvo skriveno u duši. Isusova bol zbog izobličenja volje, razuma i pamćenja čovjeka.

Nalazeći se u svom uobičajenom stanju, razmišljala sam o boli koju je moj slatki Isus pretrpio u Getsemanskom vrtu kada su se svi naši grijesi pojavili pred njegovom svetošću. A Isus sav žalostan reče mi u mojoj nutrini: "Kćeri moja, moja je bol bila velika i neshvatljiva stvorenom umu, posebno kada sam ugledao unakaženi ljudski um; moja lijepa slika koju sam stvorio u njemu više nije bila lijepa, nego ružna i zastrašujuća.

Dušu sam obdario voljom, razumom i pamćenjem. U početku se moj nebeski Otac odražavao u ljudskoj volji kojoj je kao prvi čin prenosio svoju moć, svetost i uzvišenost kako bi uzdigao ljudsku volju i obdario je svojom svetošću, moći i plemenitošću, ostavivši otvorenu vezu između Božanske i ljudske volje kako bi se čovjek obogaćivao blagom moga Božanstva. Između ljudske i Božje volje nije postojalo tvoje i moje, sve je bilo zajedničko, on nas je zasjenjivao (nosio u sebi, op. prev.) Dakle, naš život trebao je postati život Božanske Volje, u slobodi i neovisnosti koje je posjedovala, i kao prvi čin imati Volju moga nebeskog Oca. Ali ljudska se volja izobličila: od slobodne postala je zarobljenik najnižih strasti. Ah, ljudska volja uzrok je svih čovjekovih zala - više se ne može prepoznati koliko je nisko pala, postala je odbojnom za promatrati- a bila je plemenita!

Zatim sam nastupio ja, Sin Božji, obdarivši ljudsku volju razumom i prenoseći joj svoju mudrost i znanje o svemu, kako bi čovjek mogao upoznavajući stvorene stvari uživati u njima i osjetiti radost u svemu što je dobro. Ali, jao, kakva je kaljuža poroka postala inteligencija stvorenja! Znanje je upotrijebila kako bi zanijekala svoga Stvoritelja.

Zatim je u trećem činu sudjelovao Duh Sveti obdarivši je pamćenjem kako bi prisjećajući se mnogih blagodati mogla uroniti u neprestanu struju ljubavi i održavati trajne odnose. Ljubav je trebala biti njena kruna, zagrljaj i ispunjenje njenog cijelog života. Kad bi znala koliko je Vječna Ljubav žalosna što se pamćenje čovjeka prisjeća samo zadovoljstva, bogatstva, čak i grijeha, dok je Presveto Trojstvo istjerano iz sjećanja, nitko ga se ne sjeća kao dara poklonjenog stvorenju!

Moja je bol bila neopisiva kad sam vidio izopačenost triju moći čovjeka jer u njemu smo stvorili našu kraljevsku palaču, a on Nas je istjerao iz nje.