KNJIGA NEBA, 14. svezak, 27. svibnja 1922.
Preventivni čin i stvarni čin.
Razmišljala sam: "Ako je jedan čin učinjen u njegovoj Volji tako velik, koliko ih, nažalost, propuštam?" A slatki Isus, pokrenuvši se u mojoj nutrini, rekao mi je: "Kćeri moja, postoje preventivni čin i stvarni čin. Preventivni čin je kada duša od samog početka dana uskladi svoju volju s mojom, odluči i potvrdi da želi živjeti i djelovati samo u mojoj Volji. Ona unaprijed predviđa sve svoje postupke i unaprijed ih smješta u Božju Volju. S preventivnim činom (unaprijed pripremljenim) moje Sunce izlazi, moj Život postaje udvostručen u svim njezinim djelima kao u jednom jedinom činu - to nadoknađuje stvarno djelo.
Međutim,
preventivni čin može biti zasjenjen i zamagljen ljudskim načinima, vlastitom
voljom, samopoštovanjem, nemarom i drugim
stvarima koje su poput oblaka pred suncem- zasjenjuju svjetlost koja dopire na
zemlju. S druge strane, stvarni čin nije podložan oblacima; naprotiv, ima moć
razbijanja oblaka- ako ih ima, i čini da izlaze mnoga druga sunca, u kojima se
moj Život udvostručuje, sa živahnošću svjetlosti i topline koje stvaraju mnoga
nova sunca, jedno ljepše od drugog. Ipak, oba su potrebna: preventivni čin
pomaže, priprema i stvara osnovu za stvarni čin; stvarni čin čuva i širi osnovu
preventivnog čina. "