KNJIGA NEBA, 14. svezak, 27. svibnja 1922.

 

Preventivni čin i stvarni čin.

Razmišljala sam: "Ako je jedan čin učinjen u njegovoj Volji tako velik, koliko ih, nažalost, propuštam?" A slatki Isus, pokrenuvši se u mojoj nutrini, rekao mi je: "Kćeri moja, postoje preventivni čin  i stvarni čin. Preventivni čin je kada duša od samog početka dana uskladi svoju volju s mojom, odluči i potvrdi da želi živjeti i djelovati samo u mojoj Volji. Ona unaprijed predviđa sve svoje postupke i unaprijed ih smješta u Božju Volju. S preventivnim činom (unaprijed pripremljenim) moje Sunce izlazi, moj Život postaje udvostručen u svim njezinim djelima kao u jednom jedinom činu - to nadoknađuje stvarno djelo.

Međutim, preventivni čin može biti zasjenjen i zamagljen ljudskim načinima, vlastitom voljom, samopoštovanjem, nemarom i drugim stvarima koje su poput oblaka pred suncem- zasjenjuju svjetlost koja dopire na zemlju. S druge strane, stvarni čin nije podložan oblacima; naprotiv, ima moć razbijanja oblaka- ako ih ima, i čini da izlaze mnoga druga sunca, u kojima se moj Život udvostručuje, sa živahnošću svjetlosti i topline koje stvaraju mnoga nova sunca, jedno ljepše od drugog. Ipak, oba su potrebna: preventivni čin pomaže, priprema i stvara osnovu za stvarni čin; stvarni čin čuva i širi osnovu preventivnog čina. "