Duhovna ostavština Mary O'Brian, ilustratorice crteža objavljenih u Maloj školi Božje Volje
Duhovna ostavština je sažetak života neke osobe i nastojanja da Božje svjetlo primi, zadrži i proslijedi sljedećim generacijama.
Naše kušnje traju do same smrti. To znači da sve do trenutka smrti možemo poništiti životni trud oko dobra. Tek kad se završe etape života na zemlji može se donijeti sud o nečijem životu, djelu i ostavštini. Mary O'Brian smo upoznali u knjižicama:1. Mala kap u neizmjernom moru Božje
Volje,
2. Kapljica dublje u neizmjernom moru
Božje Volje i
3. Kapljica kod kuće u neizmjernom moru
Božje Volje.
Mary je sebe
prepoznala kao kapljicu ljubavi u neizmjernom moru Božje Volje. Prepoznala je i
svoj duhovni rast kao „ kapljicu dublje u neizmjernom moru Božje Volje.
Mary-Kapljica se, svojom preranom smrću, našla kod kuće u neizmjernom moru
Božje Volje. Slavimo Božju ljubav i pobjedu u njoj i svim svetima.
Mary je
ostavila tragove koji idu u Kraljevstvo Božje svojim riječima i crtežima.
Ona je
crvenokosa djevojčica koja njeguje rane Isusu na križu, koja trpi nepravde s
osmjehom jer u njima vidi Božju Volju, koja prikazuje sebe pregaženu autom uz
riječi Hvala ti Bože! Te neobične slike su nas mogle jako iznenaditi ali
nas je smirivao tekst u kojem Isus govori Luisi Piccarreti da svaku patnju
treba prihvatiti s velikom ljubavlju jer je ona izvanredan dar Božji.
Prihvaćanjem patnje, mi odmah ulazimo u milost sjedinjenja s Isusom koji pati i
donosi plod svoje patnje za mnoge. Tako je i naša Mary od malena naučila
osluškivati Isusovo srce, prihvaćati patnju i pretvarati je u nebeski novac
potreban za otkupljenje i spasenje svake duše.
Njezina
zemaljska škola je naglo prekinuta. Naime, ona je umrla prije mjesec dana, u
31.g. od moždanog udara. Tog dana je otrčala svoj posljednji maraton. Došla je
kod svoje majke i pred Gospinom slikom se srušila, odnosno predala svoju dušu
Bogu. Pokoj vječni daruj joj Gospodine! Pokoj u Isusovom zagrljaju, Očevoj
blizini u okružju Duha Svetoga i velike svjetlosti kao što je nacrtala na
naslovnici knjižice Kapljica kod kuće u neizmjernom moru Božje Volje.
Ona je ostavila i svoju prekrasnu zemaljsku baštinu – troje djece od jedne do četiri godine, muža i svoje obitelji, da bi nastavila svoju nebesku službu. Neka Isus u njezinoj djeci, i svim ožalošćenima zbog njene smrti, primi njezinu pažnju i skrb kao što je nacrtala na križu. Neka ih ta velika bol jače sjedini s Isusovom za kojega je živjela i kojega je u svojoj smrti našla. Njezin život, obitelj i djecu gledamo u Isusovom zagrljaju, uz osmijeh dobrote, kao što je to ona željela. Sa sv. Pavlom i ona može reći: „Trku sam svoju završila, vjeru sačuvala i pripremljen mi je vijenac slave tj. društvo svetih i život u svjetlosti Trojstva.“ Njezina duhovna ostavština nama odnosi se na radosno prihvaćanje patnje. To je njezin dar nama! Vrlo dobro je zapazila da svijet ne daje nikakav prihvatljiv stav o patnji, nego je ignorira, dajući joj snagu da ga kasnije slomi. Mary, s Isusom i Luisom, vidi patnju kao sastavni dar Božje Volje, kao prostor vježbe u kojem usavršavamo svoje stavove i reakcije tako da uđemo u Isusov mentalitet, odnosno vječni život i strpljivo idemo ka svom uskrsu. Takva njezina razmišljanja i borbe objavljujemo narednih dana kao njezinu duhovnu ostavštinu.
