Nauk ucviljene Majke i Kraljice

                 

Djevica Marija u Kraljevstvu Božje Volje

                                                                    DVADESET OSMI DAN

                                                                              (prvi dio)

Nebeska Kraljica u Kraljevstvu Božanske Volje. Čistilište.

Duša Kraljici Majci

Majko skamenjena od bola, ja, tvoje malo dijete, znam da si sama bez ljubljenoga Boga, Isusa, i želim se priljubiti uz tebe i biti s tobom u tvojem najdubljem očaju. Bez Isusa, za tebe je sve postalo tužno. Sjećanja na njegove teške muke, slatki zvuk njegova glasa koji još uvijek u tebi odjekuje, mili pogled tvojega dragoga Isusa, čas sladak, čas sjetan, čas pun suza, ali uvijek puneći tvoje majčinsko srce zanosom, sada, kada ga nema, oštri su mač koji ti neprestano probija izmučeno srce.

Očajna Majko, Tvoje te drago dijete želi utješiti i suosjećati sa svakom tvojom boli. Zaista bih htjela biti Isus i pružiti ti svu ljubav i utjehu, olakšanje i sućut koju bi ti u ovom teškom času pružio Isus. Slatki Isus me je dao tebi da ti budem dijete i zato me stavi na njegovo mjesto, u svoje majčinsko srce, da mojoj Majci budem sve. Obrisat ću ti suze i uvijek ću biti s tobom.

Nauk ucviljene Majke i Kraljice

Drago dijete, hvala ti što si uz mene, ali ako želiš da mi tvoje društvo bude ugodno i drago i da bude utjeha mojemu ranjenome srcu, želim da u tebi djeluje i vlada Božja Volja i da svojoj volji ne dopustiš niti dašak života. Da, onda ćeš mi biti zamjena za mojega Sina Isusa. Kada njegova Volja bude u tebi, u njoj ću u tvojemu srcu čuti Isusa. Ah, koliko ću biti sretna kad u tebi ugledam prvi plod njegovih patnji i smrti. Kada u svome djetetu nađem mojega voljenoga Isusa, moja će patnja postati radost, a moja žalost - pobjeda.

Poslušaj me, dijete mojih žalosti. Čim je moj Sin izdahnuo, spustio se u Čistilište, kao onaj koji nosi pobjedu, slavu i radost u taj zatvor, gdje su bili svi patrijarsi i proroci, prvi otac Adam, dragi sveti Josip i moji sveti roditelji, kao i svi koji su zbog budućeg Otkupitelja bili spašeni. Uvijek sam bila uz svojega Sina, čak mi ga ni smrt nije mogla oduzeti. Zato sam ga, premda u dubokoj žalosti, slijedila u Čistilište i promatrala veselje i zahvalnost koje je to veliko mnoštvo izrazilo mojemu Sinu, onome koji je toliko patio i čiji je prvi korak bio upravljen k njima, ne bi li ih učinio blaženim i poveo ih sa sobom u nebesku slavu. Dakle, njegovom je smrću odmah počela njegova pobjeda i slava i slava svih onih koji su ga ljubili.