Bog je sve
Uporedo s vrijednošću patnje, još je jedna nezgodna istina koju moramo prigrliti kako bismo mogli dublje uroniti u Božju Volju.
Ta istina glas: razumjeti da smo ništa. Prihvatiti svoju ništavnost. Ovo ne ide preko noći. Trebat će ti vremena. Možda ćeš trebati proći neke prijelazne postaje na kojima ćeš stati, da bi na kraju stigao. „Zaboraviti sebe“ je jako važno na tom putu.Da bi uspjela zaboraviti sebe, Isus je Luisi savjetovao da
pokušava živjeti dan kao da ona ne živi, nego on, kao da je to Isusov dan. Do
sada nas je Crkva poučavala da hodeći kroz svoje dane držimo Isusa za ruku, jer
je on uvijek s nama. Ali, ovdje nas, svojim riječima Luisi, Isus vodi dublje.
Želi da zapravo pustimo njegovu ruku i da nestanemo u njemu. Neka se on kreće u
našim pokretima, govori našim glasom, i sve ostalo. Naš dan je sada njegov, a
mi smo mu samo društvo.
Zaboravljajući sebe nisi još stigao do ništavnosti, ali si
ipak korak bliže. Sljedeći je korak isto jako težak: spoznati da je Bog sve!
Pogledaj oko sebe. Sve što vidiš je Bog. Stotine odlomaka u
Luisinim spisima govore o istini da je svo stvorenje, uključujući čovjeka, dio
Božjega Čovještva u drugoj Osobi Trojstva. Čitaj, i iznova čitaj, ove odlomke.
Kad konačno budeš u stanju reći: „Bog je sve“ vjerujući u to svim srcem, utoliko
ćeš biti bliže svojoj ništavnosti i vladavini Božje Volje u tebi.