24 SATA MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA - 18. SAT
OSAMNAESTI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
OD 10 DO 11 SATI DOPODNE
Isus uzima križ i kreće prema Kalvariji
Isuse moj, neutaživa Ljubavi, vidim kako si uznemiren, osjećam bunilo tvoje ljubavi, tvoje boli, Srce ti jako tuče, u svakom otkucaju osjećam eksploziju, muku, silu ljubavi.
Ne možeš više izdržati oganj koji žeže, jecaš, patiš, uzdišeš i u svakom jecaju čujem kako govoriš: Križ! Sve muke u kojima kao u neizmjernom moru plivaš ponavljaju: Križ! I Ti uzvikuješ: O Križu dragi i željeni, samo ti ćeš spasiti moju djecu, ja u tebi sabirem svu svoju Ljubav!"Drugo krunjenje trnjem
U međuvremenu te tvoji neprijatelji vode na sudište. Skidaju crvenu haljinu i odijevaju ti tvoju odjeću. Koja bol! Meni bi bilo lakše umrijeti negoli gledati koliko trpiš. Odjeća se zakačila i zapinje za krunu, pa ti neviđenom okrutnošću skidaju zajedno i odjeću i krunu. Zbog okrutnog potezanja mnogi trnovi se lome i ostaju zabijeni u tvojoj presvetoj glavi. Krv u potocima teče, jecaš od boli. Neprijatelji ne mare za tvoje muke, stavljaju ti odjeću i vraćaju krunu snažno je pritiskujući na tvoju glavu. Trnovi ponovo probadaju oči, ulaze u uši tako da nema dijela tvoje presvete glave koji ne osjeća trnje. Bol je tolika da teturaš pod onim okrutnim rukama, drhtiš od glave do pete, u oštrim bolovima samo što ne izdahneš - svojim izmorenim pogledom i očima gledaš me s mukom i samilosno moliš za pomoć u tolikoj boli!
Moj Isuse, Kralju boli, dopusti da te pridržim i privinem na srce. Željela bih uzeti oganj koji te žeže i njime pretvoriti u pepeo sve tvoje neprijatelje, pa da te tako izbavim i spasim. Ali ne želiš to jer tvoja žudnja za Križem postaje sve jača i jer se želiš na njemu odmah žrtvovati, pa i za svoje neprijatelje! Dok te privijam na srce, ti mene privijaš na svoje i govoriš mi: Sinko moj, daj da dadem oduška svojoj ljubavi. Nadoknađuj sa mnom za one koji dobra djela čine tako da me obeščašćuju. Ovi Židovi me odijevaju u moje haljine kako bi mi još više oduzeli ugled pred narodom i uvjerili ga da sam običan zločinac. Izvana je čin odijevanja bio dobar, ali je u sebi bio zao. Ah, koliki čine dobra djela, podjeljuju sakramente, primaju ih, i to s ljudskim i zlim nakanama; ali dobro učinjeno na zao način vodi tvrdoći. Želim biti okrunjen po drugi put, s još oštrijim bolima, kako bih slomio ovu tvrdoću i tako ih trnjem privukao k sebi.
Ovo drugo krunjenje je puno bolnije od prvoga. Osjećam da mi glava pliva među trnjem i svakim pokretom koji činim ili udarcem koji mi zadaju, kao da umirem u silnoj boli. Tako dajem zadovoljštinu za zloću uvreda, nadoknađujem za one koji, u kojem god stanju duše se nalazili, umjesto da misle na vlastito posvećenje, lutaju u ispraznostima i odbacuju moju milost. Tako me probadaju još oštrijim trnjem, dok sam ja prisiljen jecati, plakati krvavim suzama i uzdisati za njihovim spasenjem.
Činim sve kako bih ih ljubio, a stvorenja čine sve kako bi me uvrijedila! Barem me ti nemoj ostaviti samoga u mojim zadovoljštinama.