24 SATA MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA - 24. SAT

 DVADESET ČETVRTI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA 

OD 16 DO 17 SATI

Isusov ukop.

Presveta Marija neutješna


Priprava na razmatranje

Gospodine moj Isuse Kriste, prostrta pred tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce da me uvede u bolno razmatranje dvadeset četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama toliko pretrpio u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Pomozi mi i daj mi milost i ljubav da duboko suosjećam s tvojim bolnim patnjama i da ih razumijem dok  budem razmatrala devetnaesti sat tvoje Muke, od 11sati do podneva. A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati prikazujem ti volju da to činim u svim satima tijekom kojih sam prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati.

Milosrdni Gospodine, primi ovu moju nakanu koju ti iz ljubavi prikazujem, i daj da ona bude na dobrobit meni i svim dušama, kao da sam stvarno i sveto ispunila ono što sam toliko željela učiniti. Zato ti zahvaljujem moj Isuse, što me po molitvi pozivaš da se sjedinim s tobom. I u želji da ti što više ugodim, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom ljubavi. I dok širim ruke da te zagrlim, polažem glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje presvete Majke i svoga anđela čuvara.

Izmoliti:

- Zdravo Marijo presvetoj Djevici

- Slava Ocu svetom anđelu čuvaru i

- Pokoj vječni za svete duše u Čistilištu (posebno za one koje moraju ispaštati sve do kraja svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i mogući oprosti.

Moj Isuse, prva te s Križa prima u svoje krilo je tvoja Žalosna Majka. Tvoja se probodena glava blaženo odmara u njezinu naručju. Slatka Majko, primi me k sebi da zajedno s tobom ljubljenom Isusu iskažem posljednje samilosne čine. Preblaga moja Majko, istina je da me nadilaziš po ljubavi i nježnim dodirima moga Isusa, ali ja ću nastojati ugledati se što više u tebe kako bih mu što više omiljela u svemu. Zato, zajedno s tvojim presvetim rukama, i ja želim svojim rukama izvući sve trnje iz njegove klanjanja dostojne glave i želim se sjediniti s tvojim dubokim klanjanjem.

Nebeska Majko, tvoje ruke već hitaju skinuti zgrušanu krv s Isusovih očiju, s očiju koje su jednom osvjetljavale cijeli svijet, a sada su zamračene i ugašene. O Majko, sjedinjujem se s tobom, poljubimo ih zajedno i duboko im se klanjajmo! Vidim okrvavljene uši moga Isusa, izudarane pljuskama i izranjene trnjem. Majko, klanjajmo se njegovim ušima koje više ne čuju i koje su toliko pretrpjele kako bi prizvale mnoge duše, otvrdnule i gluhe na glasove milosti. O blaga Majko, vidim kako tvoje uplakano i žalosno lice promatra lice tužnoga Isusa. Svoju bol sjedinjujem s tvojom boli pa mu zajedno obrišimo blato i pljuvačku od kojih je toliko izobličen, i klanjajmo se licu Božanskog Veličanstva koje zadivljuje i zanosi Nebo i zemlju, a sada ne daje znaka života.

O, draga Majko, poljubimo zajedno njegova usta, ona Božanska usta čija je milina riječi tolike duše privukla njegovom Srcu! Majko, tvojim usnama želim poljubiti njegova pomodrjela i iskrvavljena usta, i duboko im se klanjati.

Slatka Majko, zajedno s tobom želim ljubiti presveto Tijelo moga Isusa svedeno na jednu ranu. Zajedno s tobom klanjam se njegovu Tijelu i stavljam ruke na njega da povijem rastrgane dijelove. Majko, poljubimo njegove stvoriteljske ruke koja su za nas mnoga čudesa učinile, ruke probijene, istegnute, već hladne i ukočene od smrti!

Blaga Majko, u ove presvete Rane stavimo sudbinu svih duša pa će ih Isus, kada uskrsne, pronaći ovdje gdje si ih ti stavila i nijedna se neće izgubiti. O, Majko, u ime svih i zajedno sa svima klanjajmo se ovim dubokim Ranama.

O Nebeska Majko, već se spremaš cjelivati noge siromašnog Isusa. Kako su razderane ove Rane! Čavli su otkinuli dijelove mesa i kože, a težina presvetog Tijela grozno ih je rastrgala! Poljubimo zajedno ove Rane i duboko im se klanjajmo. U njih stavimo sve korake grješnika kako bi hodajući osjetili Isusov korak koji ih izbliza slijedi i kako se više ne bi usudili vrijeđati ga.

Slatka Majko, vidim te kako se sva usredotočuješ na otvoreno Srce ljubljenog Isusa! Sakrij me i zatvori u njega, položi moje srce i moj život u Isusovo Srce da ostanem tako u njemu sakrivena do vječnosti. Majko, daj mi svoju ljubav da ljubim Isusa, daj mi svoju bol da trpim za sve i dajem zadovoljštinu za svaku uvredu koja se nanosi ovome Srcu!

Majko, sjeti se kako si pokopala Isusa. Tvojim rukama želim s njime biti ukopana i ja, da uskrsnem zajedno s njime i sa svime što je njegovo.

A sada tebi, o ljubljena Majko, moj sinovski danak. Jako suosjećam s tobom i želim sa svim svojim siromašnim srcem, kad bi bilo moguće, ujediniti sve otkucaje srca, sve želje, život svih stvorenja i prostrijeti ih pred tobom u činu suosjećanja i ljubavi.

Suosjećam s tobom zbog najveće boli koju si pretrpjela gledajući Isusa mrtva, okrunjena trnjem, razderana udarcima i čavlima, gledajući oči koje te više ne gledaju, uši koje više ne čuju tvoj glas, usta koja ti više ne govore, ruke koje te više ne miluju, noge koje te više neće slijediti. Kada bi bilo moguće, voljela bih ti prikazati Isusovo Srce prepuno ljubavi, da te utješim onako kako zaslužuješ i da olakšam tvoje ljute boli.

Ucviljenoj Majci

Žalosna moja Majko, vidim kako se spremaš za posljednju žrtvu -  da pokopaš svoga mrtvoga Sina Isusa. Predana Volji Božjoj, ispraćaš ga i svojim ga rukama polažeš u grob. Ali dok uređuješ njegove udove kako bi mu dala posljednji pozdrav i posljednji poljubac, osjećaš kako ti se od boli Srce para u grudima. Ljubav te pribija uz njegove udove, i snagom ljubavi i boli osjećaš kako se tvoj život gasi zajedno s preminulim Sinom.

Siromašna Majko, kako ćeš dalje bez svoga Sina? On je tvoj Život, tvoje sve. Pa ipak, Vječna Volja tako želi. Morat ćeš se boriti s dvije nesavladive sile: s Ljubavi i Božjom Voljom. Ljubav te pribija pa se ne možeš rastaviti, a Božja Volja nalaže žrtvu. Siromašna Majko, što ćeš učiniti? Koliko sam tužba zbog tebe! Nebeski anđeli, dođite i podignite je s ukočenih Isusovih udova jer će u protivnom umrijeti!

Ali, gle čuda, dok se čini da je umrla zajedno s Isusom, čujem kako drhtavim i jecajućim glasom govori: "Sine ljubljeni, Sine, tvoje Presveto Čovještvo bilo mi je jedina utjeha koja mi je ostala i koja mi je ublaživala boli, da mogu izlijevati suze na tvoje Rane, klanjati im se i cjelivati ih. Sada mi i to uzimaju zato što Božja Volja tako želi, i ja se pomirujem. Ali znaj, Sine, ja to želim, ali ne mogu. Na samu pomisao da to učinim izdaje me snaga i život se gasi. Sine, dam mi života i snage da se odvojim, da cijela ostanem ukopana u tebi i da preuzmem tvoj život, tvoje muke, tvoje zadovoljštine i sve što jesi. Samo mi zamjena tvoga života može dati snage da dovršim žrtvu i odvojim se od tebe!

Odlučna i žalosna moja Majko, vidim kako iznova miluješ Isusove udove i polažeš glavu uz njegovu glavu, cjelivaš je, stavljaš u nju svoje misli i uzimaš njegovo trnje, uzimaš njegove ožalošćene i uvrijeđene misli i sve ono što je pretrpio u svojoj presvetoj glavi. Oh, kako bi silno htjela svojim umom oživjeti Isusov um i dati život za njegov život!

Žalosna Majko, vidim kako cjelivaš ugašene Isusove oči i osjećam kao da sam probodena jer vidim da te Isus više ne gleda. Koliko puta su te njegovi pogledi ispunili Rajem i iz smrti si prešla u život! A sada, videći da te više ne gleda, osjećaš kako umireš! Zato polažeš oči u Isusove oči i uzimaš njegove oči, suze i gorčinu od uvreda stvorenja, mnogih pogrda i prezira.

Ali vidim, probodena moja Majko, kako cjelivaš njegove presvete uši i zoveš ga riječima: "Sine moj, zar je moguće da me više ne čuješ, ti koji si me na svaki moj mali znak slušao? A sada plačem, zovem te i pozivam, a ti me ne čuješ? Ah, ljubav je najokrutniji nasilnik! Bio si mi više od života. Kako ću sada preživjeti s tolikom boli? Sine, zato ostavljam svoj sluh u tvome sluhu i uzimam ono što je pretrpio tvoj presveti sluh, jeku svih uvreda koje su u njemu odzvanjale. Samo mi to može dati život - tvoje muke i tvoje boli."

I dok tako govoriš, toliku bol trpiš i toliko ti se Srce steže da ti ponestaje glasa i nemaš snage pomaknuti se. Siromašna moja Majko, siromašna moja Majko, toliko sam žalosna zbog tebe! Kolike li okrutne smrti podnosiš!

Ali Božja se Volja nameće i pokreće te pa gledaš njegovo presveto lice, cjelivaš ga i govoriš: "Sine moj, kako si iznakažen! Ah, da mi Ljubav ne govori da si moj Sin, moj život, moje sve, ne bih te više prepoznala, toliko si neprepoznatljiv! Tvoja se ljepota pretvorila u izobličenost, tvoji obrazi u modrice, svjetlo i milost tvoga lica kojega sam blaženo promatrala, sada su poprimili smrtnu bljedoću, ljubljeni Sine! Sine, što su ti to učinili! Kakve li je ružne posljedice ostavio grijeh na tvojim udovima! Kako li ti tvoja nerazdvojna Mama želi povratiti izvornu ljepotu! Želim stopiti svoje lice s tvojim i uzeti tvoje lice, i pljuske i pljuvačke i poruge, i sve ono što si pretrpio u svome presvetom licu. Ako želiš da ostanem živa, daj mi svoju patnju jer ću u protivnom umrijeti! "

Gušiš se od boli, ne možeš više ni riječi izustiti i ostaješ kao mrtva na Isusovom licu. Siromašna Majko, silno suosjećam s tobom! Anđeli moji, dođite utješiti moju Mamu. Njezina je bol beskrajna, preplavljuje je, potapa i nema više snage ni života. Ali Božja Volja  razbija te valove i vraća joj život.

Već si na Isusovim ustima, cjelivaš ih i osjećaš na svojim usnama gorčinu koja je toliko zagorčila njegova usta te jecajući govoriš: "Sine, reci jednu posljednju, riječ svojoj Mami. Zar je moguće da više neću moći čuti tvoj glas? Sve riječi koje si mi izgovorio za života kao strijele ranjavaju mi Srce bolom i ljubavlju. I sada, dok te gledam nijema, oživljavaju u mom razderanom Srcu, zadaju mi mnoge smrti i živom bi snagom željele izvući tvoju posljednju riječ. Ali, kako je nema, razdiru me i govore mi: Nećeš ga više čuti, nećeš više slušati njegov slatki glas, melodiju njegove stvoriteljske riječi! Koliko je riječi izgovorio toliko je puta u meni Raj stvorio! Ah, moj je Raj završio i neću imati drugo doli gorčine! Sine moj,  želim ti dati svoj jezik kako bih oživjela tvoj. Daj mi sve što si pretrpio u svojim presvetim ustima, gorku žuč, goruću žeđ, tvoje zadovoljštine i molitve. Dok budem osjećala tvoj glas po njima, moja će bol biti podnošljivija i tvoja će Mama moći živjeti po tvojim  mukama.“

Izranjena Majko, vidim kako se požuruješ jer oni oko tebe žele zatvoriti grob, i brzo uzimaš Isusove ruke, cjelivaš ih, pritišćeš ih na Srce, polažeš svoje ruke u njegove i uzimaš boli i Rane njegovih presvetih ruku. Zatim padaš do Isusovih nogu, gledaš okrutne razderotine od čavala, uzimaš ih u ruke i tako uzimaš njegove Rane i prikazuješ se da, umjesto Isusa, potrčiš do grješnika i istrgneš ih od pakla.

Tjeskobna Majko, vidim kako posljednji put pozdravljaš probodeno Srce Isusovo. Zastaješ, jer je to posljednji udarac tvome materinskom Srcu. Osjećaš kako ti se Srce otkida u grudima od žestine ljubavi i boli i, i kako juri u želji da se položi u Presveto Srce Isusovo. Vidjevši da si ostala bez Srca, žuriš uzeti njegovo Presveto Srce, njegovu odbačenu ljubav, njegove goruće želje neispunjene zbog nezahvalnosti stvorenja, bolove i rane Presvetoga Srca koje će te razapinjati cijeloga života. Gledaš veliku Ranu, cjelivaš je, čistiš od Krvi, osjećaš Isusov život i snagu za čin bolnog razdvajanja. Posljednji ga put grliš i dopuštaš da ga grobni kamen zatvori.

Bolna Majko moja, u suzama te molim ne dopusti da više ne možemo gledati Isusa. Dopusti mi da se prvo zatvorim u Isusa kako bih primila u sebe njegov život. Ako ti, koja si Žena bez ljage, sva sveta, puna milosti, ne možeš živjeti bez Isusa, još manje to mogu ja koja sam slaba, bijedna i puna grijeha. Kako mogu živjeti bez Isusa? Žalosna Majko, ne ostavljaj me samu, vodi me sa sobom, ali me prvo cijelu položi u Isusa. Svuci sve s mene kako bi mogla potpuno položiti Isusa u mene, kao što si ga položila u sebe. Počni od mene svoju materinsku službu koju ti je Isus povjerio s Križa. Neka moje golemo siromaštvo dirne tvoje majčinsko Srce i svojim me rukama potpuno zatvori u Isusa.

Zatvori u moj um Isusove misli kako niti jedna druga misao ne bi ušla u njega. Zatvori Isusove oči u moje oči da ga nikada više ne izgubim iz vida, i njegov sluh u moj sluh kako bih ga uvijek slušala i u svemu činila njegovu presvetu Volju. Položi njegovo lice na moje lice kako da ga mogu promatrati tako iznakaženo iz ljubavi prema meni, da ga mogu ljubiti, suosjećati s njime i davati zadovoljštinu. Položi njegov jezik u moj jezik da govorim, molim i poučavam Isusovim jezikom; njegove ruke u moje ruke da svaki moj pokret i djelo koje činim imaju život djela Isusovih. Stavi njegove noge u moje da svaki moj korak bude život spasenja, snage i revnosti za druga stvorenja.

A sada, ožalošćena Majko moja, dopusti mi da poljubim njegovo Srce i njegovu predragocjenu Krv, i molim te da zatvoriš njegovo Srce u moje da mogu živjeti od njegove ljubavi, njegovih želja, od njegovih muka. Na kraju uzmi ukočenu Isusovu desnicu da mi udijeli posljednji blagoslov.

Kamen zatvara grob i ti, izranjena, cjelivaš ga, plačeš, daješ mu posljednji pozdrav i odlaziš. Tvoja je bol tolika da si na trenutke skamenjena i sleđena. Probodena Majko moja, zajedno s tobom govorim 'zbogom' Isusu, plačem, želim suosjećati s tobom i biti uz tebe u tvojoj gorkoj napuštenosti. Želim biti uz te da ti na svaki tvoj uzdah, muku i bol izgovorim jednu riječ utjehe, uputim pogled sažaljenja. Skupit ću sve tvoje suze i pridržati te rukama ako vidim da padaš u nesvijest.

Ali vidim da si prisiljena vratiti se u Jeruzalem putem kojim si došla. Za nekoliko koraka već si pred Križem na kojemu je Isus toliko pretrpio i zatim umro. Trčiš, grliš ga i, videći da je umrljan od Krvi, u tvome se Srcu obnavljaju, jedna po jedna, boli koje je Isus na njemu pretrpio. Ne možeš suspregnuti bol pa vapiš i jecaš: "O Križu, zašto si bio tako okrutan prema mome Sinu? Ni u čemu ga nisi poštedio! Kakvo ti je zlo učinio? Nisi dopustio meni, žalosnoj Mami, da mu dadem nijedan gutljaj vode kada je to tražio pa si njegovim gorućim ustima dao si žuč i ocat! Osjećala sam kako mi se moje probodeno Srce rastapa i željela sam mu ga prinijeti i tako mu utažiti žeđ, ali me bol ranila jer sam odbijena. Okrutni Križu, ali i sveti, jer si pobožanstvenjen dodirom moga Sina! Okrutnost kakvu si imao prema njemu pretvori u samilost prema siromašnim smrtnicim i po mukama koje je pretrpio na tebi izmoli milost i snagu dušama koje trpe da se nijedna ne izgubi zbog križeva i nevolja. Previše me stoje duše - stoje me života jednoga Sina, Boga, pa ih ja, kao Suotkupiteljica i Majka, vezujem za tebe, o Križu."

I cjelivajući ga, odlaziš. Siromašna Majko, kolik! Na svakom koraku i susretu izviru nove boli koje rastu u neizmjernosti i gorčini, boli koje te preplavljuju i potapaju pa na svakom koraku osjećaš kako umireš. Evo, već si na mjestu gdje si ga jutros susrela iscrpljena pod golemom težinom Križa, krvava, s trnovom krunom na glavi, koja mu je pod pritiskom Križa probijala glavu i kod svakog mu udarca zadavala smrtne bolove. Isusovi pogledi susretali su se s tvojima i tražili smilovanje, a vojnici su željeli spriječili tu utjehu pa su ga gurnuli tako snažno da je pao i opet mu je potekla Krv.  Gledaš zemlju natopljenu Krvlju, bacaš se na tlo i ljubiš Krv, a ja čujem kako govoriš: "Anđeli moji, dođite i budite straža ovoj Krvi da nijedna kap ne bude pogažena i oskvrnjena."

Dopusti da ti dadem ruku, da te podignem i utješim, jer vidim da gubiš svijest nad Isusovom Krvlju. Kako hodaš, tako te spopadaju nove boli. Gdje god vidiš tragove Krvi, vidiš Isusovih boli. Zato požuruješ i zatvaraš se u Cenakul (dvorana Posljednje večere). I ja se zatvaram u Cenakul, ali moj je Cenakul Presveto Srce Isusovo i iz njega želim doći k tebi da budem s tobom u ovom satu gorke napuštenosti. Srce mi ne može podnijeti da te ostavim samu u tolikoj boli.

Osjećam kao da sam probodena dok gledam kako tvoju glavu, čim je pomakneš, probada trnje koje si uzela od Isusa. To te probadaju sve naše grješne misli, zabadaju ti se sve očiju i od njih roniš krvave suze. U očima ti je Isusov pogled, a ispred očiju ti prolaze uvrede svih stvorenja. Koliko li si ožalošćena zbog toga! Znaš sve što je Isus pretrpio jer osjećaš sve njegove muke! Jedna bol sustiže drugu. Naprežeš uho i zaglušuje te jeka glasova stvorenja i mnoštvo golemih uvreda koje ti dopiru do Srca i probadaju ga, a ti ponavljaš: "Sine!!! Koliko si pretrpio! "

Napuštena Majko, silno sam žalosna zbog tebe! Dopusti mi da ti obrišem lice obliveno suzama i krvlju. Ali osjećam da ću uzmaknuti gledajući tvoje lice puno modrica, neprepoznatljivo i blijedo kao na samrti. Razumijem - to su muke koje su zadali Isusu, a ti si ih preuzela na sebe. Nanose ti toliku patnju da, dok ti se usne miču u molitvi, a užarene grudi uzdišu, osjećaš čežnju za ljubavi i usta izgorjela od Isusove žeđi. Siromašna Majko, silno suosjećam s tobom! Tvoja je bol sve  veća. Uzimam te za ruke i vidim da su probijene čavlima. U rukama osjećaš bol i vidiš ubojstva, izdaje, svetogrđa i sva zla djela koja se ponovno sručuju na njega, povećavaju mu rane i pooštravaju bol. Koliko sam žalosna zbog tebe! Ti si doista raspeta Mama, toliko raspeta da i u nogama osjećaš čavle. Osjećaš ne samo da su ti probodene, nego i kao da su ti istrgnute zbog tolikih zlih koraka i zbog duša koje odlaze u pakao, i trčiš za njima da ne padnu u paklenu vatru.

Ali to još nije sve, probodena Majko. Sve tvoje muke odjekuju u tvome Srcu i probadaju ga, i to ne sa sedam nego s tisuću mačeva. Budući da u sebi imaš Božansko Srce Isusovo, u kojemu su sva srca i čiji otkucaj obuhvaća otkucaje svih stvorenja, dok kuca, ono govori: "Duše!", a ti u svojim otkucajima osjećaš kako protječu svi grijesi koji ti zadaju smrt. Istodobno osjećaš da su to  otkucaji koji govore: "Ljubav!", daju život, pa si neprestano između života i smrti!!!

Raspeta Majko, gledam te i oplakujem tvoje boli koje su neizrecive. Želim cijelo svoje biće pretvoriti u jezik i glas da te mogu sažalijevati, ali pred tolikom boli moje je sažaljenje ništa. Zato pozivam anđele i Presveto Trojstvo, i molim da te okruže nebeskim harmonijama, svojim radostima i ljepotom, i da ti tako ublaže i sažalijevaju tvoje neizmjerne boli, da te ojačaju u svome naručju i sve tvoje muke preobraze u ljubav.

A sada, napuštena Majko, hvala ti u ime svih na svemu što si pretrpjela, i molim te da mi po ovoj tvojoj gorkoj napuštenosti  dođeš u trenutku moje smrti. Kada budem sama i napuštena od svih, s tisućama strahova i tjeskoba, dođi i budi sa mnom kao što sam ja za tvoga života toliko puta bila s tobom, dođi i pomozi mi, stani uza me i otjeraj neprijatelja; operi moju dušu svojim suzama, pokri me Isusovom Krvlju, obuci me njegovim zaslugama, uljepšaj me i ozdravi svojim bolima te snagom svih Isusovih patnji i djela daj da nestanu svi moji grijesi i da po njima primim potpuni oprost. A kad budem izdisala, uzmi me u naručje, stavi me pod plašt, sakrij me od pogleda neprijatelja, odnesi me u Nebo i stavi me u Isusovo naručje. Držimo se ovoga dogovora, draga moja Majko.

A sada te molim da društvo koje sam ti danas pravila uzvratiš svima onima koji su u agoniji. Budi svima Mama. To su krajnji trenuci i potrebne su velike pomoći. Zato nemoj nikome uskratiti svoju majčinsku službu.

I evo moje posljednje riječi: dok te napuštam, molim te da me zatvoriš u Presveto Srce Isusovo, a ti, žalosna moja Majko, budi mi straža da me Isus ne izbaci i da ja, sve ako i budem htjela, ne mogu izići iz njega. Zato cjelivam tvoju majčinsku ruku, a ti me blagoslovi. Tako neka bude.

Nos cum prole pia, benedicat Virgo Maria.

(S blagim Sinom neka Djeva Mati, blagoslov nam udostoji se dati).

Razmišljanja i odluke

Isus je pokopan. Jedan kamen zatvara grob i Majka više ne može gledati svoga Sina. A mi, sakrivamo li se od pogleda stvorenja, ravnodušni ako nas svi zaborave? U svemu što je sveto ostajemo li ravnodušni, sa svetom ravnodušnošću zbog koje ne činimo nikakav prijestup? U potpunom predanju Isusu, pobjeđujemo li sve svetom ravnodušnošću koja nas neprestano vodi k njemu? Pletemo li svojom postojanošću slatki konopac kako bismo privukli Isusa k sebi? Je li nam pogled ukopan s Isusovim pogledom, tako da ne gledamo ništa drugo osim ono što Isus želi? Je li nam glas ukopan u Isusovom glasu, tako da, kada želimo govoriti, govorimo samo Isusovim jezikom? Jesu li nam koraci tako ukopani u njegovim koracima da, dok hodamo, ne ostaju tragovi naših koraka nego Isusovih? Je li nam srce ukopano u njegovo Srce kako bismo ljubili i željeli onako kako ljubi i želi njegovo Srce?

Majko moja, kada se Isus za dobro moje duše sakrije, udijeli mi milost da, lišena njega imam tebe kako bih mu mogla dati svu slavu koju si mu ti dala kada je bio položen u grob.

O Isuse, želim te moliti tvojim glasom, i onako kako je tvoj glas prodirao u Nebesa i odražavao se u glasovima svih, neka tako i moj glas, odajući čast samom tvome glasu, dopre sve do Nebesa i dade ti slavu i ljubav tvoje riječi.

Moj Isuse, moje srce kuca, ali nisam zadovoljan ako mi ne daš kuca s tvojim Srcem, jer ću s tvojim otkucajima ljubiti kako ti ljubiš. Dat ću ti ljubav svih stvorenja i bit će jedan poklik: Ljubav, Ljubav!! ... O moj Isuse, daj da sve što činim bude tebi na čast, utisni pečat svoje moći, svoje ljubavi i svoje slave.

Prikazanje i zahvala

Premili moj Isuse, ti si me pozvao da u ovome satu tvoje Muke budem s tobom i ja sam se odazvala. Učinilo mi se da te čujem kako tjeskobno i žalosno moliš i prikazuješ zadovoljštinu, i kako ganuta i dirljiva glasa moliš i vapiš za spasenjem duša. Nastojala sam te slijediti u svemu. I sada, budući da te moram ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost reći ti "hvala" i "budi blagoslovljen!" Da, Isuse, tisuću puta ponavljam "hvala ti" i "blagoslivljam te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas. Hvalim te i blagoslivljam za svaku kap Krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki uzdah, za svaki otkucaj Srca, za svaki korak, za svaku riječ i pogled, gorčinu i uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, moj Isuse, želim staviti jedan moj "hvala ti" i jedan "blagoslivljam te".

Isuse, daj da iz cijeloga moga bića neprekidno izvire rijeka hvale i blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla rijeku tvojih blagoslova i zahvala.

Molim te, Isuse, privini me svome Srcu i svojim presvetim rukama na svaku poru moga bića stavi svoj "blagoslivljam te" i daj da iz mene ne izlazi drugo doli trajni hvalospjev ljubavi prema tebi. Zato želim ostati u tebi i slijediti te u svemu što budeš činio, štoviše, ti ćeš sam sve činiti u meni.

Sada ostavljam svoje misli u tebi da te brane od neprijatelja, darujem ti svoj dah da ti bude pratnja i društvo, darujem ti otkucaje svoga srca da ti kažem "ljubim te" i tako ti nadoknadim svu ljubav koju ti ne daju druga stvorenja. Prikazujem ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da ti povratim slavu i čast koje ti uskraćuju tvoji neprijatelji svojim uvredama, pljuvačkama i pljuskama. Prikazujem i cijelo svoje biće da ti bude zaštita.

Slatka moja ljubavi, iako se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u tvome Srcu. Samo se bojim da iz njega ne iziđem, ali ti ćeš me čuvati u sebi, zar ne? Naši će se otkucaji sjediniti i stopiti u jedno, pa ćeš mi tako dati život, ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo sa sobom. Moj Isuse, ako opaziš da se udaljujem od tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje ruke neka me jače privinu, tvoje oči neka me pogledaju i zapale plamenovima ljubavi, tako da se, čim te osjetim, predam sjedinjenju s tobom.

Isuse moj, daj mi poljubac Božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi.  A ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u tebi.

Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao vazda. Amen.