Strpljivost u patnji je božanska

 

Patnja: ako je želi Božja Volja i ti je moraš željeti.

Jednom, kad Luisa nije željela utonuti u svoje uobičajeno stanje trpljenja, rekla je Isusu:

„Ljubavi moja, želiš li da padnem u patnju? Učini to! Ja ne želim svojom voljom svjesno sudjelovati u njoj. Ti ćeš to činiti. Bit ću sretna. Od mene neće biti nikakva doprinosa.“

Drugim riječima, Luisa je govorila: „Ja ne želim ovu patnju, ali ti izvoli i čini što hoćeš.“ Ovo Isusa nije zadovoljilo. Odgovorio joj je:

„Kćeri moja, što će meni tvoja bol bez tvoje volje? Ne znam što bih s njom, niti bi mi služila da razoružam Božju Pravdu ni da umirim svoj pravedni gnjev. Ono što biće ima, a najljepše je i najdragocjenije, jest volja… Kad bih ja želio bol bez volje mogao bih uzeti iz preobilja boli koje se nalazi u cijelom svijetu… Od Malene kćeri moje Volje nikad ne bih prihvatio bol bez spontanog pristanka njene volje.“

Lako je željeti dobre stvari koje Bog daje. A što je s težim stvarima, poput patnje? Pomisli na Majku Božju kad je Isus bio pred Pilatom. Ona je morala, s ostalima, s ruljom, uzviknuti „raspni ga“. Ona je znala da se mora poistovjetiti s Božjom Voljom, pa i onda kad joj to slama srce.

Duša u Božjoj Volji mora željeti što želi Božja Volja. Isus je rekao Luisi da to ne mora biti pristanak po osjećaju, nego treba biti prije svega odluka ljudske volje – FIAT („Neka bude“) u kojemu se ljudska volja spaja s Božjom.