24 SATA MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA - 9. SAT

 DEVETI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

OD 1 DO 2 SATA U NOĆI

Isus gurnut s jedne litice pada u potok Cedron

Ljubljeno moje Dobro, između bdijenja i sna moj siromašni duh želi ići za tobom.

Kako se mogu prepustiti snu kada vidim kako te svi napuštaju i bježe od tebe? Apostoli, revni Petar koji je maloprije rekao da će dati život za tebe, ljubljeni učenik kojemu si s toliko ljubavi dopustio da se odmori na tvome Srcu. Svi te napuštaju i ostavljaju u rukama tvojih okrutnih neprijatelja!

Moj Isuse, sam si! Tvoje prečiste oči tragaju ne bi li našao barem jednoga od onih kojima si pomogao, pozvanoga da te slijedi kako bi posvjedočio svoju ljubav i branio te. Kad opažaš da ti nitko, baš nitko, nije ostao vjeran, Srce ti se stišće i gorko žali. Veća je bol napuštenosti nego zbog onoga što ti čine neprijatelji. Moj Isuse, nemoj plakati! Ili bolje, daj da i ja plačem s tobom.

Čini mi se da čujem kako ljubljeni Isus govori: Sinko, oplakujmo zajedno sudbinu tolikih meni posvećenih duša koje zbog malih kušnji, zbog životnih nezgoda više ne mare za mene i ostavljaju me samog. I tolike druge, plašljive i malodušne, koje me napuštaju zbog nedostatka hrabrosti i povjerenja, one brojne koje ne pronalazeći svoju korist u svetim stvarima ne misle više na mene. Plačimo za tolikim svećenicima koji propovijedaju, slave misu, ispovijedaju jedino zbog sebičnog interesa i vlastite slave. Oni se pretvaraju kao da su mi blizu, a ja ostajem uvijek sam! Ah, sinko, kako mi je bolna ova napuštenost! Ne samo da mi teku suze niz lice, nego mi Srce krvari! Zato te molim da mi ublažiš ovu ljutu bol i obećaš da me nećeš nikada ostaviti samoga.