24 SATA MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA - 16. SAT

 ŠESNAESTI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

OD 8 DO 9 SATI UJUTRO

Isus ponovno pred Pilatom, svjetina izabire Barabu. Isusa bičuju.

Priprava na razmatranje

O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce da me uvede u bolno razmatranje dvadeset četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Pomozi mi i daj mi milost, ljubav da duboko suosjećam s tvojim bolnim patnjama i da ih razumijem dok  budem razmatrala prvi sat tvoje Muke, od 17 do 18 sati. A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati prikazujem ti volju da to učinim i u svim onim satima u kojima sam prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju ti iz ljubavi prikazujem, i daj da ona bude na korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i sveto ispunila ono što sam toliko željela učiniti. Zato ti zahvaljujem, moj Isuse, što me po molitvi pozivaš da se sjedinim s tobom, i da bih ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju. Dok širim ruke da te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i svoga anđela čuvara.

Izmoliti: Zdravo Marijo presvetoj Djevici i Slava Ocu svetom anđelu čuvaru i Pokoj vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno za one koje moraju ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i mogući oprosti.

Moj izmučeni Isuse, moje siromašno te srce slijedi sa strepnjom i s mukom gleda tebe obučena kao luđaka. Znam tko si ti, Mudrost beskrajna koja daje razum svakom stvorenju. Padam u bunilo i govorim: Kako Isus lud? Isus zločinac? 

I to nije dovoljno - sad ćeš biti postavljen na mjesto najvećega  zločinca, Barabe!

Moj Isuse, svetosti kojoj nema ravne, opet si pred Pilatom. Njegov gnjev prema Židovima raste kad te vidi u tako bijednom stanju i obučenog kao luđaka, a čak te ni Herod nije osudio. Još više je uvjeren u tvoju nevinost I ne želi te osuditi. Ali, da bi pružio nekakvo zadovoljstvo Židovima i ublažio mržnju, gnjev i žarku žeđ koju osjećaju prema tvojoj Krvi, predlaže im da izaberu između tebe ili Barabu. Oni viču: Ne želimo pustiti Isusa, nego Barabu! Isus neka se razapne! O, golema ljudska nezahvalnosti! Ovaj narod koji je od tebe primio tolika dobročinstva sada daje prednost jednom zločincu, a tebe osuđuje na Križ!

Onda te Pilat, ne znajući što učiniti da ih smiri, osuđuje na bičevanje.

Moj odbačeni Isuse, srce mi se slama dok te gledam kako sabrano razmišljaš o tome kako dati život za sve, dok se Židovi brinu kako ti zadati smrt. Naprežem uho i čujem, govoriš: Oče Sveti, gledaj svoga Sina odjevena kao luđaka. Neka ti to bude zadovoljština za ludost mnogih stvorenja koja su pala u grijeh. Ova bijela haljina neka bude pred tobom kao opravdanje za mnoge duše koje se odijevaju žalosnom haljinom grijeha. Oče, pogledaj koliku mržnju, bijes, gnjev meni upućuju, gotovo gube svjetlo razuma zbog žeđi za mojom Krvi? I ja želim dati zadovoljštinu za sve mržnje, osvete, srdžbe, ubojstva, i izmoliti svima svjetlo razuma.

Pogledaj me još, Oče moj! Može li biti veće uvrede? Odbacili su me pored najgoreg zločinca. Ja želim nadoknaditi za sva odbacivanja. Ah, cijeli je svijet pun odbacivanja. Netko nas odbacuje radi nekog bijednog interesa, netko radi časti, netko radi ispraznosti, netko zbog užitaka, poradi vlastitih navezanosti, pijančevanja i, štoviše, radi samoga grijeha. Sva stvorenja nas odbacuju i zbog najmanje sitnice. I ja sam spreman to prihvatiti i biti odbačen i osuđen umjesto Barabe kako bih dao zadovoljštinu za sva odbacivanja koja nam čine stvorenja.

Isuse moj, osjećam da umirem od boli i zbunjenosti dok gledam tvoju veliku ljubav sred tolikih muka i tvoje junačke kreposti sred tolikih patnji i uvreda. Tvoje riječi i zadovoljština odzvanjaju u mom siromašnom srcu kao mnoge rane. U svojoj shrvanosti ponavljam tvoje molitve i zadovoljštine. Nijednog se trenutka ne želim odvojiti od tebe da mi ne promakne ništa od onog što činiš. I, evo, što vidim? Gledam kako Te vojnici vode do jednog stupa da te bičuju. Ljubavi moja, idem za tobom, a ti me gledaj svojim pogledom ljubavi i daj mi snagu da bih mogla biti uz tebe u tvojem bolnom bičevanju.

Isus bičevan

Moj prečisti Isuse, već si blizu stupa. Okrutni vojnici te odvezuju da te privežu uza stup. To nije dovoljno, pa svlače tvoje haljine da bi što okrutnije mučili tvoje Presveto Tijelo. Ljubavi moja, Živote moj, osjećam da gubim svijest od boli gledajući te gola. Drhtiš od glave do pete, i tvoje presveto Lice postaje djevičanski rumeno. Toliko si smeten i iscrpljen da više ne možeš stajati na nogama. I samo što ne padneš do podnožja stupa, ali te vojnici pridržavaju, ne da bi ti pomogli, nego da bi te mogli svezati, ne dopuštajući da padneš.

Već uzimaju užad i vežu ti ruke, toliko jako da odmah natiču i krv počinje šikljati iz vrhova prstiju. Zatim, kroz prsten na stupu provlače užad i lance oko tvoje presvete Osobe, sve do nogu, i vezuju te uz stup tako čvrsto da ne možeš ni pomaknuti, kako bi se zatim mogli slobodno iskaliti na tebi.

Moj razodjeveni Isuse, dopusti mi da jadikujem jer drugačije više neću moći izdržati gledajući te koliko trpiš. Tebe razodjevena, tebe koji odijevaš sve stvoreno, Sunce svjetlom, nebo zvijezdama, stabla lišćem, ptice perjem!? Kako se usuđuju?

A moj ljubljeni Isus, sa svjetlošću koja mu sja iz očiju, govori mi: Šuti, sinko. Bilo je nužno da me svuku kako bih dao zadovoljštinu za one koji svlače svaki sram, nevinost i čistoću, koji svlače svako dobro, krepost i moje milosti, a odijevaju svaku ružnoću i žive kao neljudi. Svojim djevičanskim rumenilom htio sam nadoknaditi za mnoge nemoralnosti, mekoputnosti i životinjske užitke. Zato pažljivo gledaj što činim, moli i nadoknađuj sa mnom. I smiri se.

Bičevani Isuse, tvoja Ljubav je neizmjerna. Promatram kako krvnici uzimaju bičeve i udaraju te bez milosti, tako da cijelo tvoje presveto Tijelo postaje modro. Tolika je okrutnost i bijes s kojim te udaraju da su već umorni. Dolaze druga dvojica, uzimaju trnovite šibe i udaraju tako da odmah iz presvetoga Tijela u potocima poteče Krv. Šibaju te cijeloga stvarajući brazde i otvarajući nove rane. Nije dovoljno, pa dolaze još dvojica i željeznim kukastim lancima nastavljaju bolno mučenje. Na prve udarce ono rastrgano i izranjeno meso se još više otvara i pada u komadima na zemlju, kosti se pokazuju, Krv šiklja toliko da se oko stupa oblikuje jezero od Krvi.

Moj Isuse, ogoljena Ljubavi moja, dok ti trpiš pod olujom ovih udaraca ja padam do tvojih nogu i grlim ih kako bih imala dijela u tvojim mukama i kako bi me pokrila tvoja predragocjena Krv.

Isuse, izbičuj moj um i rastjeraj sve misli koje bi me mogle udaljiti od tebe. Izbičuj moje oči, pa ako se okrenu gledati zemaljske stvari, daj da ih jedan udarac tvojih bičeva privuče gledati jedino tebe. Zvuk tvojih bičeva neka stigne do mojih ušiju, o Isuse! Kad god budem imala namjeru slušati nešto što me može rastresti i odvojiti od tebe, neka me jedan udarac tvojih bičeva privuče kako bih slušala samo tvoj glas. O Isuse, izbičuj mi lice, i ako bih poželjela koji čin samodopadnosti ili taštine, udarci tvojih bičeva neka me odvoje od zemlje, da gledam samo prema Nebu. O Isuse, izbičuj moj jezik i moje usne. Ako se usude progovoriti riječ koja ne bi bila ljubav, na tvoju slavu, daj da mi tvoji bičevi daju oganj i plamenove ljubavi kako bih gorjela od ljubavi.

Isuse, izbičuj mi ruke, kako ne bih učinila pokret niti djelo, a da ne bi bilo označeno pečatom tvoje ljubavi. Tvoji bičevi neka izudaraju i moje noge, molim te da ih tijesno privežeš uz svoje, kako ne bih učinila niti jedan korak koji ne bi bio za tebe. Privuci i druge da te ljube.

Isuse, izbičuj moje srce s njegovim nagnućima, osjećajima i željama. Neka svaki udarac koji ću primiti bude rana mome srcu, a iz rana nek se u meni ponovno rodi život ljubavi.

Svaki udarac koji primaš za moje srce je rana. Osjećam tvoje jecaje i naprežem uho, ali ih ne čujem budući da buka udaraca zaglušuje i ispunjava zrak. Kroz jecanje ti govoriš: Svi vi koji me ljubite, dođite i naučite heroizam prave ljubavi! Dođite ugasiti u mojoj Krvi vaše strasti, vaše častohleplje, taštine, žeđ za užicima i vašu putenost. U ovoj mojoj Krvi pronaći ćete lijek svim vašim zlima.

I nastavljaš govoriti: Pogledaj me, o Oče, sav sam izranjen pod tučom udaraca. Ali to nije dovoljno, želim oblikovati mnoge rane u svome tijelu kako bih u Nebu svojim Čovještvom pripravio dovoljno stanova svim dušama i u sebi oblikovao njihovo spasenje, a zatim učinio da prijeđu u Nebo moga Božanstva. Oče moj, svaki udarac biča neka pred tobom bude zadovoljština za svaku vrstu grijeha, jednog po jednog. Kako padaju na mene, tako neka ovi udarci budu opravdanje za one koji ih čine. Ovi udarci neka pogode srca stvorenja i neka im govore o mojoj Ljubavi i prisile ih da se predaju Meni."

Tvoja Ljubav prema stvorenju je tolika da, premda u boli koja se ne da mjeriti, dok govoriš gotovo potičeš krvnike da te više udaraju. Moj ogoljeni Isuse, tvoja Ljubav me satire, osjećam da ću poludjeti. Ona se ne umara, a krvnici premoreni ne mogu više nastaviti bičevanje.

Evo ti skidaju konopce i padaš gotovo mrtav u svoju Krv. Vidiš komade svoga tijela i osjećaš kako umireš od boli gledajući u tim odijeljenim dijelovima sve duše odijeljene od tebe. I tolika je tvoja bol da dahćeš i hvataš zraka u vlastitoj Krvi.

Isuse moj, dopusti da te uzmem u naručje i da te barem malo okrijepim svojom ljubavlju. Cjelivam te i svojim poljupcem zatvaram u tebe sve duše, da se nijedna ne izgubi, a ti me blagoslovi.

Razmišljanja i odluke

Od 8 do 9 sati Isus je svučen i izložen okrutnim udarcima. A mi, jesmo li svučeni od svega? Isus je privezan uza stup, a dajemo li se mi vezati ljubavlju? Mi našim grijesima i navezanostima, ponekad i na nešto nevažno, iako po sebi dobro, vežemo Isusa našim konopcima, nezadovoljni konopcima kojima su ga vezali Židovi. Isus nas svojim milostivim pogledom poziva da ga odvežemo. Opažamo li da je u tom pogledu i opomena za nas zato što smo i mi doprinijeli da bude vezan? Da bismo utješili ožalošćenog Isusa moramo prvo skinuti naše lance kako bismo zatim mogli skinuti lance drugih stvorenja. Ti naši mali lanci često nisu drugo doli naše male navezanosti na našu volju, na naše uvrijeđeno sebeljublje, na naše male ispraznosti koje oblikuju zaplete i bolno stežu ljubljenog Isusa.

Isus, pun ljubavi prema našoj siromašnoj duši, želi sam skinuti ove lance da ga mi ne bismo ponovno bolno vezali. Ah, koliko se žalimo jer ne želimo biti vezani uz Isusa, prisiljavamo ga da se žalostan povuče od nas.

Naš rastrgani Isus, dok svučen trpi, nadoknađuje za sve grijehe protiv čednosti. A jesu li čiste naše misli, pogledi, riječi, osjećaji, tako da ne dodajemo udarce njegovu nevinom tijelu? Jesmo li uvijek vezani uz Isusa, tako da smo ga spremni braniti kada ga stvorenja udaraju svojim uvredama?

Moj svezani Isuse, tvoji lanci neka budu i moji kako bih uvijek osjećao tebe u sebi, a ti uvijek mene u sebi.

Prikazanje i zahvala

Premili moj Isuse, ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s tobom i ja sam se odazvala. Učinilo mi se da te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš i prikazuješ zadovoljštinu, i kako ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za spasenjem duša. Nastojala sam te slijediti u svemu, i sada, budući da te moram ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost reći ti "hvala" i "budi blagoslovljen!" Da, o Isuse, ponavljam "hvala ti" tisuću i tisuću puta i ponavljam "blagoslivljam te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas. Hvalim te i blagoslivljam za svaku kap Krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki uzdah, za svaki otkucaj srca, svaki korak, svaku riječ i pogled, gorčinu i uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, moj Isuse, želim staviti jedan moj "hvala" i jedan "blagoslivljam te".

O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i blagoslova kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.

Molim te, Isuse, privini me svome Srcu i svojim presvetim rukama na svaku poru moga bića stavi svoj "blagoslivljam te" kako bi učinio da iz mene ne izlazi drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi prema tebi. Želim ostati u tebi i slijediti te u svemu što ćeš činiti. Štoviše, ti sam ćeš sve činiti u meni. Sada ostavljam svoje misli u tebi da te brane od neprijatelja, darujem ti svoj dah da ti bude pratnja i društvo, poklanjam ti otkucaje moga srca da ti kažem "ljubim te" i tako ti nadoknadim svu ljubav koju ti ne daju druga stvorenja. Prikazujem ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih povratila slavu i čast koju ti uskraćuju tvoji neprijatelji svojim uvredama, pljuvanjem i ćuškama; ostavljam i cijelo moje biće da ti bude zaštita.

Slatka moja ljubavi, premda se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u tvome Srcu. Samo se bojim da iz njega ne bih izašla. Ali, ti ćeš me čuvati u sebi, zar ne? Naši otkucaji će se sjediniti i stopiti u jedno, tako da ćeš mi dati život, ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo s tobom. Moj Isuse, ako primijetiš da se udaljujem od tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje ruke neka me jače privinu, tvoje oči neka me pogledaju i zapale plamenovima ljubavi, tako da se, čim te osjetim, predam sjedinjenju s tobom.

O, moj Isuse, daj mi poljubac Božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi. Ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u tebi.

Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao vazda. Amen.