Dva niza stuba prema nebu

 

Luisa je opisala viđenje koje joj je Isus dao: 

 „Učinio je da vidim dva niza visokih stuba, od zemlje do neba. Na jednima je bilo više ljudi, a na drugima tek nekolicina. Stube na kojima je bilo malo ljudi bile su od čistog zlata. Onih nekoliko ljudi koji su se uspinjali, svi su nalikovali na Isusa; svaki od njih je bio Isus. Druge stube - gdje je bilo mnogo ljudi, izgledale su kao drvene, a mnogi na njima su se mogli razlikovati. Gotovo svi ljudi su bili niski i nerazvijeni. Isus mi reče:

 ‘Kćeri moja, na stubama od zlata su oni koji žive svoj život unutar moga života. Tako da mogu reći: Oni su moja stopala, moje ruke, moje srce, cijeli Ja. I sama vidiš da su svi oni drugi ja. Oni su potpuno za mene i ja sam njihov život. Njihova djela su sva od zlata i neprocjenjive vrijednosti, jer su božanska. Nitko nikada ne bi mogao dosegnuti njihovu visinu, jer su skriveni u meni. Samo u Nebu imat će se savršeno znanje o njima. 

 Na drvenim stepenicama, na kojima ima mnogo ljudi, nalaze se duše koje hodaju putem vrline, ali ne u jedinstvu s mojim životom i uz stalnu povezanost s mojom Voljom. Njihova djela mogu se usporediti s vrijednošću drveta, jer samo sjedinjenje sa mnom tvori djelovanje vrijedno poput suhog zlata. Stoga su njihova djela, učinjena u ljudskoj volji, vrlo niske vrijednosti. Oni su niski, gotovo slabašni, jer miješaju mnoge ljudske ciljeve u svoja dobra djela, a ljudski ciljevi ne daju rasti i razvijati se. Svi ih znaju jer nisu skriveni u meni, nego u sebi. Stoga ih nitko ne pokriva. Neće oni iznenaditi Nebo, jer su bili poznati i na zemlji. Stoga, kćeri, želim te u potpunosti skrivenu u mojem božanskom životu, a ne u tvom ljudskom. Stoga preporučujem tebi sve one koje ti poznaješ i vidiš – neka ostanu snažni i ustrajni na stubama moga života.“