KNJIGA NEBA, 14. svezak, 9. lipnja 1922.

 

Isus se želi odmoriti u duši. Sve u njemu je milosrdna ljubav.

Dok sam bila u svom uobičajenom stanju, moj uvijek ljubazni Isus često je dolazio i ponekad bi naslonio svoju glavu na moju, govoreći mi: „Kćeri moja, trebam odmor. Nestvoreni um želi se odmoriti u stvorenom umu. No, kako bih pronašao pravi odmor, trebao bih u tvom umu pronaći svu slavu i zadovoljstvo koje bi mi svi drugi umovi trebali dati. Stoga moja Volja želi proširiti tvoju sposobnost kako bih mogao pronaći taj odmor. Ne, nisam zadovoljan ako moja Volja ne stavi u tebe sve što bi mi drugi trebali dati.” Tada se činilo da diše u moj um, koji je ostao vezan tolikim nitima svjetlosti, koliko je stvorenih umova izlazilo iz ruku našeg Stvoritelja. I svaka nit svjetlosti govorila je: „Slava, zahvalnost, čast... mom Bogu, triput Svetom. ” I Isus je rekao: „Ah da, sada se mogu odmoriti! Nalazim uzvrat inteligencije Stvaranja; stvoreni um se stapa s nestvorenim umom.”

Zatim je naslonio svoju glavu na moje srce, i činilo se da nije pronašao potpuni odmor pa je stavio svoja usta na moje srce i dahnuo u njega. Svakim dahom moje srce je postajalo veće. Tada je dodao: „Kćeri, odlučan sam odmoriti se, zato toliko želim dahnuti u tvoje srce da unesem u njega svu ljubav koju bi mi trebao pružiti ostatak Stvaranja. Moj odmor ne može biti savršen ako mi ljubav, koja je izašla iz mene, nije uzvraćena. Zato želim pronaći u ovom srcu ljubav koju bi mi svi trebali dati. Moja Volja učinit će ovo čudo u tebi, i tvoje srce imat će za svakoga jedan pečat koji mi govori: 'Ljubav'.” Tada je opet naslonio glavu na moje srce i odmarao se. Kako je bilo lijepo vidjeti Isusa kako se odmara! Zatim bi nestao i vraćao se, a ponekad bi želio odmoriti se na mojim rukama, ponekad na mom ramenu. Činilo se da želi vidjeti je li cijelo moje biće sposobno pružiti mu odmor. Nakon toga mi je rekao : "Ljubljena moja, koliko ljubavi osjećam prema tebi! Svu ljubav koju dajem drugima, a koju oni odbijaju, usredotočujem u tebi. U tebi čujem odjek svoje stvaralačke riječi: 'Stvorimo čovjeka na našu sliku i priliku', i vidim njezino ispunjenje. O, samo će naša Volja vratiti čovjeka njegovom prvotnom izvoru! Naša Volja će utisnuti sva božanska obilježja u ljudsku volju i, preplavljujući ljudsku volju s Božanskom, odnijet će je na svojim krilima u naručje svog Stvoritelja - ne ružnu, kakvim  ju je grijeh učinio, već čistu i lijepu, sličnu svom Stvoritelju.
Stoga želim da u svoju volju primiš sva obilježja moje Volje, kako bi Nebo i zemlja mogli razaznati jedino Božansku Volju koja djeluje u tebi, čime će se osjećati kao preplavljeni; i svi će primiti dobrobit božanskog djelovanja u stvorenju. Stoga budi spremna u svemu i vjerna meni."

Nakon toga se ponovno vratio, ali sav žalostan i rekao mi je: "Žalosti me kad misle da sam strog i da više koristim Pravdu nego Milosrđe. Postupaju sa mnom kao da ću ih udariti u svakoj situaciji. O, koliko se osjećam obezvrijeđen zbog takvih! To ih navodi da ostanu sa mnom na pristojnoj udaljenosti, a oni koji su udaljeni ne mogu biti prožeti mojom ljubavlju. I dok su oni ti koji me ne ljube, misle da sam strog, biće koje izaziva strah; dok bi samo pogledom na moj život mogli primijetiti da sam učinio samo jedno djelo Pravde - kad sam, kako bih obranio kuću svog Oca, uzeo bič i zamahnuo njime lijevo i desno kako bih protjerao oskvrnitelje. Sve ostalo bilo je Milosrđe: moje začeće, moje rođenje, moje riječi, moja djela, moji koraci, krv koju sam prolio, moja Muka - sve u meni bila je milosrdna ljubav. Ipak, boje se mene, iako bi se trebali više bojati sebe nego mene."