KNJIGA NEBA, 14. svezak, 6. srpnja 1922.

 

Blagoslov koji je Isus dao Majci prije svoje Muke. Onaj tko živi u Božjoj Volji čuvar je Isusova sakramentalnog života. 

Razmišljala sam i pratila Isusa u satu Muke kada je otišao svojoj božanskoj Majci i zatražio njezin sveti blagoslov. Moj preslatki Isus reče mi u mojim dubinama: "Kćeri moja, prije svoje Muke želio sam blagosloviti svoju Majku i da ona blagoslovi mene. Nisam blagoslovio samo svoju Majku, već sve stvorenje, živo i neživo. Vidio sam slaba, ranjena i siromašna stvorenja. Moje Srce je uzdahnulo od boli i nježnog sažaljenja te rekoh: "Jadno čovječanstvo, kako si propalo!  Želim te blagosloviti i podići. Neka moj blagoslov u tebe utisne trostruki pečat moći, mudrosti i ljubavi Triju Božanskih Osoba. Neka ti obnovi snagu, izliječi te i obogati te. Da bih te okružio zaštitom blagoslivljam sve stvari koje sam stvorio i darujem ih tebi da ti budu na blagoslov: blagoslivljam svjetlost, zrak, vodu, vatru, hranu, kako bi bilo uronjeno i obavijeno mojim blagoslovima. Budući da nisi zaslužio te blagoslove, želio sam blagosloviti svoju Majku da ona bude kanal koji će ti prenijeti moje blagoslove. I kako mi je moja Majka uzvratila svojim blagoslovima, tako želim da mi stvorenja uzvrate svojim blagoslovima. Ali, jao, umjesto blagoslova, ona mi uzvraćaju uvredama i kletvama. Zato, kćeri moja, uđi u moju Volju i uzdižući se na krilima svih stvorenih stvari, zapečati s blagoslovima sve koje mi duguju i donesi te blagoslove mome bolnom i nježnom Srcu.“

Kad sam to učinila, Isus mi je uzvratio blagoslove: "Moja ljubljena kćeri, blagoslivljam te na poseban način; blagoslivljam tvoje srce, tvoj um, tvoje kretnje, tvoje riječi, tvoje disanje - blagoslivljam tebe i sve u tebi."

Nakon toga, nastavila sam sa satima Muke. Dok sam razmatrala Euharistijsku večeru, moj slatki Isus pomaknuo se u mojoj nutrini, i vrhom prsta snažno je kucnuo unutar mene, toliko snažno da sam ga čula svojim ušima. Rekla sam sebi: "Što to Isus želi? Zašto kuca?" A On, dozvavši me, reče: "Nije dovoljno samo kucati da privučem tvoju pozornost, već te i dozivam kako bi me poslušala. Slušaj, kćeri moja: kad sam ustanovio Euharistijsku Večeru, okupio sam sve oko Sebe, gledao sve generacije - od prvog do posljednjeg čovjeka, kako bih svima dao svoj sakramentalni život  - i ne samo jednom, već onoliko puta koliko čovjeku treba tjelesna hrana. Želio sam biti hrana dušama, ali sam se osjećao jako loše vidjevši da je moj sakramentalni život okružen prijezirima, ravnodušnošću  i također okrutnom smrću. Osjećao sam se loše, bio sam u smrtnoj tjeskobi svog sakramentalnog života, u mučnim i ponovljenim umiranjima. Gledajući pažljivije, upotrijebio sam moć svoje Volje i pozvao duše koje će živjeti u mojoj Volji. O, kako sam bio sretan! Osjećao sam se okružen tim dušama uronjenim u moć moje Volje, moja Volja bila je središte njihovog života. U njima sam vidio svoju beskrajnost, i osjećao sam se dobro zaštićen od svih. Tim dušama sam povjerio svoj sakramentalni život. Pohranio sam ga u njima, ne samo da bi se brinule za njega, nego da bi mi za svaku posvećenu hostiju uzvratili svojim životom. To se događa sasvim prirodno jer je moj sakramentalni život oživljen mojom vječnom Voljom, a život tih duša ima moju Volju kao središte svog postojanja. Kada se moj Sakramentalni život oblikuje, moja Volja, djelujući u meni, djeluje i u njima, i osjećam njihov život u mom sakramentalnom životu. Umnažaju se sa mnom u svakoj hostiji, i osjećam kako mi daju život za život.

O, kako sam se radovao videći tebe prvu! Pozvao sam te da oblikuješ svoj život u mojoj Volji, da budeš prva riznica mojih sakramentalnih života. Povjerio sam te moći i neizmjernosti Svevišnje Volje, kako bi te Ona učinila sposobnom primiti taj polog. Od tada ti si bila prisutna preda Mnom, učinio sam te čuvaricom mog sakramentalnog života, a u tebi i sve ostale duše koje će živjeti u mojoj Volji. Dao sam ti prevlast nad svime - i to s pravom, jer moja Volja nije podložna nikome - također nad  apostolima i nad svećenicima (prevlast), jer ako me oni posvećuju, ne ostaju u zajedničkom životu sa mnom, štoviše, ostavljaju me samog, napuštenog i ne brinu za mene. Naprotiv, duše koje žive u Božanskoj Volji bit će nerazdvojivi dio mene – život u mome samom Životu. Zato te toliko ljubim - to je moja Volja koju ljubim u tebi."