KNJIGA NEBA, 14. svezak, 15. lipnja 1922.

 

Božanski otkucaj srca mala je stanica duše koja živi u Božanskoj Volji i usklađuje sve u stvorenju.

Nalazeći se u svom uobičajenom stanju razmišljala sam o svetoj Volji Božjoj i kad sam se stopila s njome, moj uvijek ljubazni Isus reče mi: "Kćeri moja, moja Vječna Volja bila je središnja točka mog Života. Ona mi je prethodila od prvog čina- moga začeća- do posljednjega daha, pratila me, postajući život mojih djela. Slijedila me zatvarajući moje djelo u vječno područje moje Volje iz kojeg nisam mogao pronaći izlaz. Moja Vječna Volja bila je beskrajna i nije bilo točke koju ne bi obuhvaćala, niti generacije u kojoj ne bi dominirala. Stoga je bilo prirodno da Ona oblikuje moja djela i umnožava ih za sve kao da su za jednog čovjeka. Pojedinac može dati samo ono što posjeduje - koliko već ima moći - i ne može dati više od onoga što posjeduje. Moja Volja je posjedovala beskraj, moć umnažanja djela koliko god želi, vječnost u koju je privlačila sve prisutno u svima - kako na početku, tako i do kraja. Zato je od prvog trenutka moga začeća moć moje Volje oblikovala toliko začeća koliko će stvorenja postojati. Umnožila je moje riječi, misli, djela, korake i protezala ih od prvog do posljednjeg čovjeka. Moć Vječne Volje pretvorila je moju Krv i moje boli u beskrajna mora kojima su se svi mogli koristiti. Da nije bilo čuda Vrhovne Volje, moje Otkupljenje bilo bi pojedinačno, ograničeno i samo za nekoliko generacija.

Moja Volja nije se promijenila: što je bila, jest i bit će. Došao sam na zemlju da bih ponovno povezao Božansku Volju s ljudskom. Za onoga tko ne bježi od te veze i stavlja se u milost Božanske Volje - dopuštajući da mu Ona prethodi, da ga prati i slijedi, zatvarajući svoje djelo u mojoj Volji - ono što se dogodilo meni, događa se duši. Kad si stopila svoje misli, svoje riječi, svoja djela, svoje zadovoljštine, svoju malu ljubav u moju Volju, ja sam ih proširio i umnožio, i oni su postali protuotrov za svaku misao, svaku riječ, svako djelo, naknada za svaku uvredu, ljubav za svaku ljubav koja mi pripada. Ako se to ne dogodi, to je zbog ljudske volje koja se u potpunosti ne predaje Božanskoj Volji, ne preuzima sve, niti se može dati svima pa proživljava osjećaje ljudskog bića koji je čine nesretnom; ograničavaju je, osiromašuju i čine  djelomičnom. Zato je sav moj interes u tome da tvoja volja živi u mojoj Volji i da dobro shvatiš što znači živjeti u njoj, koliko je to moguće za stvorenje. Ako to učiniš, postići ćeš sve i dat ćeš mi sve."

Nakon što je to rekao, nestao je. Kasnije se ponovno pojavio sav izranjen. Te rane su oblikovale mnoge male stanice. U njih je Isus pozivao duše da uđu kako bi ih čuvao na sigurnom. Tada sam mu rekla: 'Ljubavi moja, gdje je moja stanica? Želim se zatvoriti u nju i ne izlaziti.

Isus mi kaže: "Kćeri moja, za tebe nema stanica u mome tijelu, jer onaj tko živi u mojoj Volji ne može živjeti u jednoj mojoj stanici, već mora živjeti u otkucaju mog Srca. Otkucaj je središte i život ljudskoga tijela - ako otkucaji prestanu, prestaje i život. Otkucaji srca održavaju kolanje krvi, toplinu, disanje i snagu, aktivnost udova. Ako otkucaji nisu pravilni, sve ljudske sposobnosti su poremećene; čak i inteligencija gubi oštrinu, domišljatost, punoću intelektualne svjetlosti. To je zato što sam u  stvaranju čovjeka stavio  u njegovo srce poseban zvuk koji je povezan s vječnom harmonijom, tako da ako je otkucaj srca zdrav - u stvorenju je sve u skladu. Sada je moja Volja poput otkucaja srca u stvorenju. Ako ona kuca, svetost se usklađuje, vrline se usklađuju, usklađuju se Nebo i zemlja; njena harmonija se proteže sve do Presvetoga Trojstva. Eto, zato za tebe postoji moj otkucaj srca koji ti se nudi kao mala stanica da te zatvori te ćeš jednim jedinim otkucajem usklađivati  Nebo i zemlju,  kružiti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, nalaziti se u svemu  kružeći u meni, a Ja u tebi."