KNJIGA NEBA, 14. svezak, 23. lipnja 1922.
Kako su istine više od sunca.
Razmišljala
sam: 'Isus mnogo govori o svojoj Presvetoj Volji, ali izgleda da ga mnogi ne
razumiju, čak ni sami ispovjednici – izgledaju sumnjičavi i pred ovako
veličanstvenom svjetlosti nisu prosvijetljeni niti osjećaju privlačnost prema
toj ljubaznoj Volji'. Moj uvijek ljubazni Isus reče, stavljajući mi ruku oko
vrata: “Kćeri moja, nemoj se čuditi. Onaj tko nije potpuno oslobođen od svoje
volje, ne može imati sigurnu spoznaju o mojoj Volji jer ljudska volja stvara
oblak između moje Volje i njihove te otežava razumijevanje vrijednosti i
učinaka koje moja Volja sadrži. No unatoč tome, ne mogu reći da to nije
svjetlo.
Čovjek
ne razumije čak ni stvari koje vidi. Tko može reći kako sam stvorio Sunce,
koliko svjetla i topline sadrži? Čovjek vidi sunce, uživa u njegovim učincima,
cijeli dan ga prati njegova svjetlost i toplina, no unatoč tome ne zna njegovu
veličinu, količinu svjetlosti i topline koje sadrži. Ako bi netko želio
uzletjeti kako bi to saznao, svjetlost bi ga zaslijepila, toplina bi ga
spržila. Stoga čovjek mora držati oči spuštene i uživati u svjetlosti bez
mogućnosti istraživanja, zadovoljavajući se tvrdnjom 'To je Sunce'.
Ako
se ovakvo što događa sa Suncem koje je vidljivo i koje sam stvorio za prirodnu
dobrobit čovjeka, još više to se odnosi na istine koje sadrže – o, koliko više
svjetla i topline negoli samo Sunce; posebno one istine koje su povezane s
mojom Voljom, koje u sebi nose učinke, dobra i vječne vrijednosti! Tko bi ikada
mogao izmjeriti sve što Ona u sebi krije? To bi bilo kao da želi zaslijepiti sam
sebe. Bolje je spustiti čelo i uživati u svjetlu koje donosi moja istina,
ljubiti je i učiniti svojim ono malo svjetla koje ljudski um razumije, a ne -
jer ne shvaća svu puninu svjetla - staviti je sa strane kao nešto što mu ne
pripada. Iako ne shvaćaju Sunce, ljudi uživaju u njegovoj svjetlosti koliko god
mogu, koriste je za rad, hodanje, gledanje. O, kako čeznu za dnevnim svjetlom kako
bi im pružila društvo i živjela s njima! Ali moje istine, koje su više od
svjetla i koje čine da dnevno Sunce izlazi u ljudskim umovima, nisu ni
cijenjene, ni voljene, ni željene, i smatraju se bezvrijednima. Koja bol! Zato
kad vidim da se moje istine stavljaju sa strane, ja ih tamo ostavim te dopuštam
da nastave svoj put s dušama koje ih vole i čeznu za njima, koje koriste
njihovu svjetlost kako bi oblikovale svoje živote i postale jedno s njima.
Misliš li da sam sve rekao o istinama, o učincima i vrijednosti koje moja
istina sadrži? O, koliko još sunaca moram podići! Ne čudi se ako ne shvatiš
sve. Budi zadovoljna životom u njihovom svjetlu, i to mi je dovoljno.”