KNJIGA NEBA, 14. svezak, 11. lipnja 1922.

 

Prirodni život simbolizira duhovni život.

Razmišljala sam: "Kako to da duhovni život prolazi kroz toliko mnogo promjena? Dok smo uvjereni da je ovaj put naš, odjednom - kad najmanje očekujemo- negdje smo drugdje, noseći sa sobom toliko bolnih posljedica od kojih krvari srce. Može se reći da zbog toliko promjena kroz koje prolazimo trpimo neprekidno mučeništvo. " Na te misli moj slatki Isus, pokrenuvši se u meni, reče: "Kćeri moja, doista, duhovni život mora biti neprekidno mučeništvo, jer mora biti sličan prvom i najvećem mučeniku – a to sam Ja. Ako tako ne bi bio, ne može se zvati duhovnim životom, već bi bio samo njegov privid i sjena. Nužno je da prolazi kroz razne promjene kako bi dosegnuo pravu razinu i postao plemenit, lijep i savršen. I sama ljudska narav - koja je manje važna, prolazi kroz tko zna koliko promjena kako bi dosegla svoju pravu razinu; koliko će više duhovna narav- koja je važnija i nadmoćnija od prirodnog života? Prirodni život je simbol duhovnoga života.

Promatraj malo kroz koliko promjena prolazi prirodni život: začet je u majčinoj utrobi i tamo ostaje čak devet mjeseci kako bi se oblikovalo maleno tijelo. Kada je oblikovano, prisiljeno je izaći. Ako bi željelo ostati u utrobi, umrlo bi zbog nedostatka prostora za rast, gušilo bi se, ugrožavajući svoj život i život majke. Ako bi se pak začeće oblikovalo izvan majčine utrobe, tko bi osigurao krv i toplinu potrebnu za oblikovanje malenog tijela? Udovi su izrazito nježni, sam zrak bi ga mogao ubiti. Koliko opreza treba s novorođenčetom: toplina, hladnoća, sam tijesan prostor majčine utrobe mogu biti pogubni za njega – zato su tu povijanje, kolijevka, mlijeko. Ako bi mu netko želio dati neku drugu hranu, mališan ne bi bio u stanju sažvakati je; tako bi mu život bio ugrožen. No, dođe vrijeme kada postane sposoban jesti, skinuti povoje i nauči napraviti nekoliko koraka. Vidiš? Tek smo u njegovoj ranoj dobi, a već je prošao kroz tri promjene. Što bismo rekli ako bi ovaj mališan, kada ga se stavi na pod kako bi napravio prvi korak, iz straha da će ga majka pustiti, vikao, plakao i odbijao pokušati napraviti korak? Žalili bismo ga jer u majčinom naručju nikada ne bi postao čovjek, bez kretanja ne bi postao snažan niti razvijen.

Dođimo sada do duhovnog života: začet je u mom krilu; moja krv, moja ljubav i moj dah ga oblikuju. Hranim ga na svojim grudima, povijam svojim milostima. Učim ga hodati svojim istinama. Moja namjera nije samo oblikovati dijete za zabavu, već oblikovati jednu kopiju Mene samoga. I zato dolaze promjene - da bih ga doveo do zrele dobi i dao mu sva ona prava i povlastice koje sadrži pravi duhovni život. Inače bi ostao kao dijete u pelenama koje, umjesto da oblikuje moju čast i slavu, oblikuje moju tugu i sramotu. Koliko je onih koji ostaju samo novorođenčad, povijeni u pelene! Vrlo malo je onih koji surađuju sa mnom kako bi od njih napravio presliku sebe."