XXIV. NEDJELJA KROZ GODINU

 

Razmišljanje uz XXIV. nedjelju kroz godinu

Draga braćo i sestre, Fiat!

Svake godine, na početku pastoralne godine, nakon ljetne stanke, liturgija Riječi donosi isti evanđeoski odlomak. Naime, sva tri sinoptička Evanđelja bilježe događaj kad je Isus u Cezareji Filipovoj upitao apostole što ljudi misle o njemu. Zajednički element u sva tri evanđelja je Petrov odgovor. Matej navodi potpuniji odgovor: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16). Marko pak piše: „Ti si Krist“. Današnji je odlomak u središtu cijelog Markova izvješća, kako u literarnom, tako i u teološkom smislu jer zaključuje prvi dio evanđelja i otvara drugi.

Učitelj je želio saznati što njegovi učenici misle o njemu, pa je krenuo s općenitim pitanjem: „Što govore ljudi, tko sam ja?“

Isus je dobro znao što o njemu misle njegovi protivnici: starješine naroda, veliki svećenici, pismoznanci i farizeji. Svi su oni bili sablažnjeni njegovim ponašanjem. Za njih je Isus iz Nazareta bio buntovnik, onaj koji jede s carinicima i grešnicima, koji ne poštuje subotnji počinak, ne posti sa svojim učenicima, oprašta grijehe, liječi bolesne i izgoni zloduhe. Ukratko, bio je netko koga ne treba priznati niti prihvatiti.

Učitelj je također znao što o njemu misli narod. Ljudi koji su slijedili Isusa bili su očarani njegovim riječima i zadivljeni čudima koja je činio. U tom rabinu bilo je nešto izvanredno, govorio je kao onaj koji ima vlast; bilo je jasno da je daleko iznad drugih učitelja Zakona. Narod ga je cijenio kao proroka, poput Ivana Krstitelja ili Ilije. No, nisu razumjeli otajstvo njegove Osobe. Narod nije shvatio novost koju je Isus donio. I danas, u našim krajevima gdje je kršćanstvo duboko ukorijenjeno, mnogi ne znaju tko je Isus.

Ali ono što je Isusu uistinu bilo važno jest što o Njemu misle Njegovi učenici, oni koji su ostavili sve i slijedili ga. Učitelj je to izrazio izravnim i izazovnim pitanjem: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Ovdje je sve bilo na kocki. Naime, pitanje je postavljeno kako bi učenici ušli u njegovo otajstvo. Petar je dao veličanstven odgovor: „Ti si Krist.“ I Isus ga je proglasio blaženim.

Ovo je temeljno pitanje evanđelja: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Odgovor zahtijeva tišinu i promišljanje. U ovome je bit kršćanskog života. Isus vrlo dobro zna tko je. Mi smo ti koji moramo razjasniti vlastite misli! Zapravo, nije dovoljno prepoznati Isusa kao Mesiju. Moramo prihvatiti njegovo mesijanstvo onakvo kakvo jest, a ne kakvo bismo mi htjeli da bude. Ne možemo biti učenici iz navike, umorni: naš Učitelj ne želi kršćane koji se vuku, ne voli lažnu pobožnost. Pitanje nas osobno dotiče. Ne možemo ga zanemariti niti zaboraviti. Svakodnevno moramo preispitivati svoju sliku o Isusu i, što je još važnije, značenje koje On ima u našim životima. Mnoge su prilike u životu u kojima moramo pokazati isto uvjerenje kao Petar: „Ti si Krist.“ Kršćanin nije sljedbenik neke ideje. Mi slijedimo Isusa. Priznajemo ga kao svog Spasitelja. I slijedimo ga, svatko noseći svoj križ.

Svojim pitanjem: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ i svojim pozivom: „Hoće li tko za mnom...“, Isus nam otkriva da postoji nova mogućnost, nešto drugačije, da je promjena moguća. I doista jest! Samo trebamo svim srcem to željeti, dopustiti da nas Duh vodi i vježbati pogled kako ne bismo izgubili iz vida Učiteljeve korake.

Dana 22. studenoga 1921. Isus je rekao Luisi da su djela učinjena u Božjoj Volji za Njega poput svjetlosti dana, i ako ga čovjek svojim grijesima okruži tamom, ta ga djela brane od tame više negoli sunčeve zrake, okružuju ga svjetlom i pomažu ljudima otkriti tko je Isus. Zato toliko voli duše koji žive u Božjoj Volji, jer u njoj duša mu  može darovati sve i braniti ga od svih, a Isus osjeća potrebu dati joj sve i u toj duši On sabire sva dobra koja bi trebao dati svima ostalima. Zamislimo da sunce ima razum i da biljke imaju razum te da one svojom voljom odbijaju primiti svjetlost i toplinu sunca, ne želeći donositi plodove; i samo jedna biljka prima svjetlost sunca s ljubavlju i suncu želi dati sve plodove koje druge biljke ne žele. Ne bi li bilo pravedno da sunce povuče svoju svjetlost od svih ostalih biljaka i svoju svjetlost i toplinu izlije na tu biljku? Vjerujemo da bi. Ono što se sa suncem ne događa, jer nema razum, može se dogoditi između Isusa i duše.

don Marco 
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)