KNJIGA NEBA, 13. svezak, 12. lipnja 1921.

 

Bog će zauvijek boraviti ondje gdje pronađe svoj Život. Tada će se odmoriti, ali ne kao u djelu Stvaranja, već u svome vlastitom Životu. Duša mora biti središte Božje Volje.

Nalazeći se u svome uobičajenom stanju, moj uvijek ljubazni Isus nastavlja mi govoriti o svojoj svetoj Volji: "Moja ljubljena kćeri, porodu moje Volje, ne želim da budeš nebo posuto zvijezdama; to bi mi bilo drago - pronašao bih svoje djelo - ali me ne bi zadovoljilo jer ne bih pronašao Sebe. Ne želim ni da budeš sunce - iako bih u tome uživao jer bih pronašao sjaj svoje svjetlosti i svoje topline - ali ne i Sebe i prošao bih pored tebe. Ne želim ni da budeš bujna zemlja prekrivena cvijećem, biljkama i voćkama - iako bi mi to bilo ugodno jer bih pronašao dah svojih mirisa, tragove svoje slatkoće i vještinu svoje stvaralačke ruke. Ukratko, pronašao bih svoja djela, ali ne i svoj Život. Zato bih prošao pored svega nastavljajući lutati bez zaustavljanja - tražeći svoj Život. I gdje ću ga pronaći? U duši koja živi u mojoj Volji. Zato ne želim da budeš ni nebo, ni sunce, ni bujna zemlja, već središte moje Volje. Tamo gdje pronađem svoj Život, zaustavit ću se i zauvijek tamo prebivati. Samo ću tada biti zadovoljan, odmorit ću se – ne u svome djelu kao što sam to učinio u Stvaranju – već u svome vlastitom Životu.

Znaj da tvoj život mora biti Fiat. Moj Fiat izveo te na svjetlo dana. Poput plemenite kraljice koja u svojemu krilu nosi stvaralački Fiat, moraš proći životom na krilima toga istog Fiat, posvuda sijući sjeme moje Volje, kako bi činila mnoga druga središta moga Života na Zemlji prije no što se vratiš u moj vlastiti Fiat na Nebu. Budi Mi vjerna i moja Volja bit će tvoj život, ruka koja te vodi, noge koje hodaju i usta koja govore - ukratko, u tebi će sve nadomjestiti.