KNJIGA NEBA, 13. svezak, 9. kolovoza 1921.

 

Posljedice djela učinjenih u Božjoj Volji.

Nastavljajući u svome uobičajenom stanju, našla sam se izvan svoga tijela usred beskrajnoga mora. Vidjela sam stroj. Kako se njegov motor pokretao, tako je voda šikljala iz svakoga dijela toga stroja. Valovi su se, uzdižući se prema Nebu, izlijevali na sve anđele i svete dopirući sve do prijestolja Vječnoga. Snažno su se izlijevali pred Njegove noge, a zatim ponovno silazili u dubine toga mora.

Gledajući to zadivljena, zapitala sam se: "Što bi taj stroj mogao biti?" I svjetlost koja je izlazila iz samoga mora rekla mi je: "More je moja Volja: stroj je duša koja živi u mojoj Volji; motor je ljudska volja koja djeluje u Božjoj Volji. Svaki put kada duša čini svoja djela u mojoj Volji, motor pokreće stroj. Budući da je moja Volja život blaženih odnosno stroja, izvirući iz ovoga stroja, ulazi u Nebo. Izlijevajući se sve do moga prijestolja, sjaji svjetlošću i slavom te zatim ponovno silazi u more moje Volje na zemlji, za dobro hodočasničkih duša.

Moja je Volja posvuda i djela u Njoj učinjena šire se posvuda – i na Nebu i na zemlji. Seže u prošlost jer je postojala oduvijek, u sadašnjost jer je posve životna, a u budućnost jer će postojati zauvijek. Kako su lijepa djela u mojoj Volji! I budući da je moja Volja uvijek ispunjena novim radostima, ta su djela nove radosti čak i za blažene. Ona nadomještaju djela svetaca koja nisu učinjena u mojoj Volji i donose nove milosti za sva stvorenja."

Nakon toga sam bila duboko ožalošćena jer nisam vidjela svoga slatkog Isusa, no On me, pokrenuvši se u mojoj nutrini zagrlio u svome naručju govoreći: "Kćeri moja, zašto si tako tužna, zar nisam Ja sam more?"