XXII. NEDJELJA KROZ GODINU
Razmišljanje uz XXII. nedjelju kroz godinu
Draga braćo i sestre, Fiat!
Isusov govor ove nedjelje opomena je onima koji Boga časte samo usnama, ali ne i srcem, dakle, bez duboke vjere i pobožnosti. Današnje evanđelje poziva na ozbiljno preispitivanje našeg načina življenja, izražavanja i iskazivanja vjere. Isus stavlja naglasak na unutarnji život. Njegovo učenje nastoji iskorijeniti površnu praksu čisto izvanjskog ritualizma. Prava vjerska praksa počinje povratkom u srce. U Bibliji se riječ „srce“ pojavljuje više od devetsto puta - pritom se ne misli na običan srčani mišić, niti na osjećaje. Srce je u biblijskom jeziku mjesto gdje se rađaju djela i snovi, gdje se bira život ili smrt, gdje se razlikuje istina od laži. Krist nas poziva na radikalnu promjenu brzine i smjera. Poziva nas na istinsko obraćenje srca i života. Isusova antropologija je antropologija čistog srca.
Uvijek me zateče način na koji se ispovijeda većina naših kršćana. Uz pretpostavku da je ispovijed s nakanom obraćenja vrlo složena stvar koja doista zahtijeva pomoć Božje milosti, moram se osvrnuti na grijehe koji se obično navode: povremeni izostanak s nedjeljne mise, pokoja psovka, zaboravnost ili rastresenost u jutarnjoj i večernjoj molitvi… Obično sve završi na tome. Što je s ostatkom?
U današnjem evanđelju Isus navodi dvanaest stvarnih grijeha koji se nikada ne ispovijedaju: „bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje“. Značajno je da se Isus, u ovom kontekstu, nije izravno referirao na zapovijedi zapisane u Dekalogu, nego na područje srca - gdje su poroci koji ga onečišćuju, narušavajući njegov odnos ne samo s bližnjima nego i s Bogom.
Isus zaključuje: Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka." Sveti Pavao naše srce poistovjećuje sa savješću. Naime, upravo iz savjesti uprljane grijehom proizlazi svo zlo koje čovjek može nanijeti sebi i drugima. Isus ne opovrgava pisani zakon: smještajući izvor dobra i zla u čovjekovu savjest, potvrđuje da ona postaje živa i djelatna samo posredstvom čovjeka i njegovom osobnom potragom nadahnutom vjerom.
Ovdje je pozornost na jednom od očiglednih načina na koji se naš odnos s Bogom svodi na nekoliko formalnosti dok se zanemaruje ono bitno. Prava i autentična vjera je drugačija i sadržajnija. Vjera nas potiče na pomnu i strogu analizu našeg života; zahtijeva dosljednost u našem ponašanju; razotkriva najskrivenije kutke srca; skida masku neiskrenosti; razotkriva najmutnije misli i želje; otresa se lažne sigurnosti; potiče buđenje savjesti; raskrinkava licemjerje.
Gospodin nam danas ponavlja da nije dovoljno poznavati njegove zapovijedi, već živjeti autentično kršćanskim životom s predanošću i vjerom; život u skladu sa svime čemu nas On uči.
Dana 19. kolovoza 1900. Isus objašnjava Luisi, kroz usporedbu, kako se čak i u svetim stvarima ne traži toliko Boga, koliko sebe.
Pokušajmo razmisliti o primjeru ponašanja zaljubljene supruge prema mužu - u toj zaljubljenosti prema njemu, želji da uvijek budu zajedno, bez odvajanja, ne mari za druge dužnosti supruge kako bi usrećila tog mladića. Što bi on u takvom slučaju rekao?! Cijenio bi ljubav te žene, ali sigurno ne bi bio zadovoljan ponašanjem osobe. Takva ljubav bi bila jalova, neplodna ljubav, koja bi jadnom mladiću donijela štetu umjesto ploda. Kroz neko vrijeme ta čudna ljubav bi mu donijela dosadu umjesto užitka, jer bi svo zadovoljstvo te ljubavi bilo ženino. A budući da jalova ljubav nema drva za potpaljivanje vatre, vrlo brzo bi ostao sam pepeo. Samo djelatna ljubav traje, dok druge ljubavi poput dima lete na vjetru i na kraju dovedu do zasićenosti, ravnodušnosti i možda čak do prezira onoga što se toliko ljubilo.
Takvo je ponašanje onih duša koje gledaju samo sebe, odnosno svoje zadovoljstvo, žar i sve ono što ih zadovoljava, govoreći da je to ljubav prema Bogu. Svo je zadovoljstvo njihovo. Po djelima se vidi da ne mare za Božju slavu i ljubav i stvari koje mu pripadaju, a ako nestane onoga što ih zadovoljava, više se ne brinu za njega, pa ga čak i vrijeđaju. Samo djelatna ljubav razlikuje prave od lažnih ljubitelja, sve ostalo je dim.
don Marco
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)