KNJIGA NEBA, 15. svezak, 8. prosinca 1922.

 

Čudo Bezgrešnog Začeća. Što je Blažena Djevica činila od prvog trenutka svog postojanja.

 

Pišem samo po nalogu i sve prinosim mom slatkom Isusu, sjedinjujući se s Njegovom žrtvom poslušnosti, kako bih zadobila milost i snagu pisati kako On želi. A sada, o moj Isuse, daj mi svoju svetu ruku i svjetlo Tvoga uma, te piši zajedno sa mnom. 

Razmišljala sam o velikom čudu Bezgrešnog Začeća moje Kraljice i nebeske Majke, i u svojoj nutrini čula sam sljedeće riječi:

„Kćeri moja, Bezgrešno Začeće moje ljubljene Majke bilo je čudesno i zadivljujuće u svakom pogledu, toliko da su Nebo i zemlja ostali zadivljeni slaveći. Sve tri božanske Osobe natjecale su se međusobno: Otac je otvorio ogromno More Moći; Ja, Sin, beskrajno More Mudrosti, a Duh Sveti, neizmjerno More Vječne Ljubavi. Sva tri mora spojila su se u jedno i u sredini tog mora oblikovalo se Začeće ove Djevice, izabrane među izabranima. Uistinu, Božanstvo je pružilo sve potrebno za ovo Začeće, i nije bilo samo središte života ovog čudesnog i jedinstvenog stvorenja, već je more bilo oko nje, ne samo da je brani od svega što bi je moglo oskvrnuti, već da joj u svakom trenutku daje nove ljepote i milosti, moć, mudrost, ljubav, povlastice i sve ostalo. Tako je njena mala narav bila začeta u središtu ovog mora; oblikovana je i rasla pod utjecajem ovih božanskih valova. Čim je ovo plemenito i jedinstveno biće bilo oblikovano, Božanstvo nije htjelo čekati kao što to obično čini s drugim stvorenjima, već je željelo njezine zagrljaje,  poljupce i uzvrat ljubavi te uživati u njenim nevinim osmijesima. Stoga, čim je bila začeta, dao sam joj razum, obdario je svim znanjem i pokazao joj Naše radosti i  boli koje se tiču Stvaranja. Čak bi iz krila svoje majke dolazila na Nebo, pred Naše Prijestolje, dati nam svoje zagrljaje, uzvrat svoje ljubavi, svoje nježne poljupce, a dok se bacala u Naše naručje, osmjehivala bi Nam se s takvom ljubaznošću i zahvalnošću, izmamivši Naše osmijehe.

O, kako je bilo lijepo vidjeti ovo nevino i povlašteno  stvorenje obogaćeno svim božanskim osobinama kako dolazi među Nas puna ljubavi, povjerenja i bez straha. Uistinu, samo grijeh razdvaja Stvoritelja i stvorenje, prekida ljubav, gubi povjerenje i ulijeva strah. Dolazila je među Nas kao Kraljica koja je s ljubavlju koju smo joj Mi dali vladala nad Nama, privlačila nas, razveseljavala i otimala još više Naše ljubavi. A Mi, Mi smo je pustili da to čini, radujući se ljubavi kojom Nas je opčinila, postavivši je Kraljicom Neba i zemlje. Nebo i zemlja klicali su i slavili zajedno s Nama jer su imali svoju Kraljicu nakon toliko stoljeća. Sunce se osmjehivalo svojom svjetlošću, smatrajući se blagoslovljenim što može služiti svojoj Kraljici dajući joj svjetlo. Nebo, zvijezde i cijeli svemir osmjehivali su se radosno u veselju jer su trebali razveseljavati svoju Kraljicu pokazujući joj harmoniju sfera i svu njihovu ljepotu. Smiješile su se biljke koje su trebali hraniti svoju Kraljicu, a također se i zemlja smiješila, osjećajući se počašćenom što treba pružiti dom svojoj Carici i što će Ona koračati po njoj. Samo je pakao plakao i osjećao kako gubi snagu zbog vladavine ove Uzvišene Gospođe.

No, znaš li koji je bio prvi čin ovog Nebeskog Stvorenja kad se prvi put našla pred Našim Prijestoljem? Prepoznala je činjenicu da sve čovjekovo zlo  proizlazi iz loma između njegove volje i Volje Njegovog Stvoritelja. Zadrhtala je i bez oklijevanja privezala svoju volju uz podnožje Mog Prijestolja, ne želeći je čak ni poznavati. A Moja Volja se vezala uz Nju i postala središtem njezinog života. Tako su se između Nje i Nas otvorile sve veze, svi odnosi i sve vrste komunikacija i nije bilo tajne koju joj nismo povjerili. Položiti svoju volju pred Naše noge - bio je to njezin najljepši, najveći i najhrabriji čin. I Mi, kao očarani, učinili smo je Kraljicom svih stvorenja. Vidiš li, dakle, što znači vezati se uz Moju Volju i ne poznavati vlastitu?

Njezin drugi čin bio je ponuditi sebe za bilo koju žrtvu iz ljubavi prema Nama. Njezin treći čin bio je iskazati nam čast i slavu sveg Stvorenja koje nam je čovjek oduzeo čineći svoju volju. Već od majčine utrobe plakala je iz ljubavi prema Nama, gledajući Nas tako uvrijeđene i plakala od boli zbog grešnog čovjeka. Oh, kako su Nas te nevine suze ganule i požurivale dugo očekivano Otkupljenje! Ova Kraljica je vladala nad Nama, vezivala Nas i izmolila od Nas beskrajne milosti. Toliko Nas je molila da budemo skloni čovječanstvu da nismo mogli, niti znali odbiti njene opetovane molbe. No, otkud je imala toliku moć i utjecaj na samo Božanstvo? Ah! Razumjela si:  to je bila  moć Naše Volje koja je djelovala u Njoj. I dok je (Božja Volja, op.prev.) vladala njome, postala je vladaricom samog Boga.

A zatim, kako bismo mogli odoljeti tako nevinom stvorenju, obdarenom moći i svetosti Naše Volje? Bilo bi to kao da se opiremo Samima Sebi. U njoj smo opažali Naša božanska svojstva; odrazi Naših božanskih načina, Naše svetosti, ljubavi, moći i ostalih osobina prelijevali su se preko Nje poput valova. A Naša Volja, koja je bila njihovo središte (tj. božanskih osobina, op. prev.) privlačila je sve odraze Naših božanskih osobina i postala je obrana i kruna Božanstva koje živi u Njoj. Da ova Bezgrešna Djevica nije imala Božju Volju kao središte svog života, sve druge povlastice i privilegije kojima smo je obdarili, bile bi ništa u usporedbi s ovim. Upravo je to bilo ono što joj je potvrdilo i sačuvalo toliko povlastica, štoviše, svakog ih trenutka umnožavalo.

Evo, dakle, razloga zašto smo je proglasili Kraljicom svega stvorenog, jer Naše postupke činimo pravedno, s razlogom i mudrošću. Ona nikada nije dala život svojoj ljudskoj volji, već je Naša Volja uvijek cjelovito djelovala u Njoj. Kako bismo mogli reći jednom drugom stvorenju: "Ti si Kraljica Neba, sunca, zvijezda i svega ostalog", ako umjesto da ga vodi Naša Volja, ono je pod vlašću svoje ljudske volje? Svi elementi, nebo, sunce i zemlja, otrgnuli bi se iz vlasti ovog stvorenja, svi bi vikali svojim nijemim jezikom: "Ne želimo ga! Nadvisujemo ga jer nikada nismo napustili Tvoju Vječnu Volju. Kakvima si nas stvorio, takvi smo i ostali." Tako bi vikalo sunce svojom svjetlošću, zvijezde svojim treperenjem, more svojim valovima i slično. Međutim, čim su svi osjetili vlast ove uzvišene Djevice, koja je bila poput njihove sestre koja nikada nije željela upoznati svoju volju već samo Božju,  ne samo da su se radovali, već su se osjećali počašćenima što je imaju kao svoju Kraljicu. Požurili su se okupiti oko Nje kako bi je pratili i odali joj počast. Mjesec se postavio kao podnožje njenim nogama, zvijezde kao kruna, sunce kao dijadema, anđeli kao sluge, a ljudi kao u iščekivanju. Svi, baš svi, odali su joj počast. Naša Volja zaslužuje svaku čast i slavu, bilo da djeluje u Nama, odnosno u Svome vlastitom sjedištu, bilo da prebiva u nekom stvorenju.

Ali, znaš li koji je bio prvi čin ove plemenite Kraljice kada je izašla iz majčine utrobe i otvorila oči prema svjetlu ovoga prizemnog svijeta? Kada se rodila, anđeli su joj pjevali uspavanke, a Ona je bila zanesena. Njena predivna duša izašla je iz njenog malenog tijela, praćena zborovima anđela, i obišla Nebo i zemlju, skupljajući svu ljubav koju je Bog rasuo po cijelom stvorenju. Ulazeći u Raj, došla je do podnožja Našeg prijestolja, ponudila Nam ljubav u ime svih stvorenja i izrekla svoje prvo "hvala" u ime svih. O, kako smo bili sretni čuvši "hvala" ove male kraljevske djevojčice! I potvrdili smo je u svim darovima i milostima, kako bi nadmašila sva druga stvorenja zajedno. Potom se bacila u Naše naručje, uživala je s Nama  plivajući u moru svih radosti, ukrašena novom ljepotom, svjetlom i ljubavlju. Još jednom, molila je za čovječanstvo; roneći suze molila je da siđe Vječna Riječ i spasi njenu braću. Ali dok je to činila, Naša joj je Volja dala do znanja da treba sići na zemlju i odmah je napustila Naše radosti i zadovoljstva, otišavši činiti - što? Našu Volju! Koliko je moćan magnet bila Naša Volja, boraveći na zemlji u ovoj novorođenoj Kraljici! Zemlja Nam više nije izgledala strano. Više nismo osjećali potrebu udariti je, služeći se Našom pravdom. Imali smo moć Naše Volje, koja Nam je u ovoj nevinoj djevojčici vezivala ruke. Njen osmijeh sa zemlje pretvorio je Našu pravdu u milost i blagi osmijeh, toliko da je Vječna Riječ, ne mogavši odoljeti slatkom zanosu, požurila Svoj put. O, čudo moje božanske Volje! Sve se Tebi duguje, sve se po Tebi izvršava i nema većeg čuda od Moje Volje koja prebiva u stvorenju.“