XVI. NEDJELJA KROZ GODINU

 

Razmišljanje uz XVI. nedjelju kroz godinu 

Draga braćo i sestre, Fiat!

Današnje evanđelje (Mk 6,30-34) govori nam da su se apostoli nakon svog prvog poslanja vratili k Isusu i izvjestili  ga "o svemu što su činili i naučavali" (r. 30). Nakon iskustva misije, koje je bez sumnje bilo uzbudljivo, ali i naporno, osjećaju potrebu za odmorom. A Isus im, pun razumijevanja, osigurava malo olakšanja govoreći: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.“ (r. 31). No, Isusova se namjera ovoga puta nije mogla ostvariti jer je mnoštvo, naslutivši gdje se nalazi osamljeno mjesto gdje će lađom odvesti učenike, potrčalo i stiglo prije njih.

Isto se može dogoditi i danas. Ponekad ne uspijevamo ostvariti svoje planove jer iskrsne nešto hitno i neočekivano, što ih poremeti, a to zahtijeva fleksibilnost i dostupnost potrebama drugih.

 U tim smo situacijama pozvani oponašati ono što je Isus učinio: „Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.” (r. 34). Ovom kratkom rečenicom evanđelist nam daje snažnu sliku, bilježeći pogled božanskog Učitelja i njegovo poučavanje. Promotrimo tri glagola iz ovog prizora:  vidjeti ,  sažaliti se,  poučavati.  Možemo ih nazvati glagolima Pastira. Isusov pogled  nije neutralan – a još manje hladan i distanciran, jer Isus uvijek gleda očima srca. Njegovo je srce toliko nježno i puno  suosjećanja da zna prepoznati  i najskrivenije potrebe ljudi. Njegova suosjećajnost ne znači samo emotivnu reakciju na nevolje ljudi, već je to mnogo više. To je Božji stav i naklonost prema čovjeku i njegovoj povijesti. Isus se pojavljuje kao ostvarenje Božje brige i pažnje za svoj narod.

 Budući da je Isus bio ganut vidjevši sav taj narod koji treba vodstvo i pomoć, očekivali bismo da će sada učiniti neko čudo. Umjesto toga, počinje poučavati  u mnogočemu. Ovo je prvi kruh koji Mesija nudi gladnom i izgubljenom mnoštvu; kruh Riječi. Svi trebamo riječ istine koja nas vodi i osvjetljava put. Bez istine, koja je sam Krist, nije moguće pronaći pravi smjer u životu. Kad se udaljimo od Isusa i njegove ljubavi, gubimo se i život se pretvara u razočarenje i nezadovoljstvo. S Isusom, uza nj možemo s pouzdanjem ići dalje i nadvladati sve kušnje, rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Isus je dao sebe za druge, postajući tako uzor ljubavi i služenja svakome od nas.

U odlomku od 16. srpnja 1930. Isus govori Luisi da je Njegova ljubav prema stvorenjima tako velika da ih ne prestaje ljubiti ni u jednom trenutku. Kad bi ih prestao ljubiti samo na jedan trenutak, cijeli svemir i sva stvorenja vratili bi se u ništavilo. Postojanje svih stvari dobilo je prvi čin života iz Njegove Ljubavi - pune, cjelovite, potpune, beskrajne i neprestane ; i kako bi Njegova Ljubav bila potpuna, Isus je iz Sebe izlio Božju Volju kao živodajni čin cijelog svemira i svakog čina stvorenja. Dakle, Božja Volja je život svega, Božja Ljubav je neprestana hrana sveg stvorenja.

Život bez hrane ne može se živjeti, a hrana bez života nema se kome dati, niti koga hraniti. Stoga je Božja Volja sadržaj svega stvorenja - Božja Volja kao život i Božja Ljubav kao hrana. Sve druge stvari su površne i poput ukrasa. Dakle, Nebo i zemlja su ispunjeni Božjom ljubavi i Božjom Voljom. Nema mjesta gdje se one ne izlijevaju na stvorenja poput snažnog vjetra, i to uvijek, uvijek, bez prestanka.

Isus kaže:

„Božja Volja i ljubav uvijek su u činu izlijevanja na stvorenja; ako stvorenje misli, moja Volja postaje život njegove inteligencije, a Božja ljubav hrani i razvija njegov um. Gleda li stvorenje, Božja Volja postaje život njegovog oka, a Božja ljubav hrani svjetlo njegova vida. Kad govori, kad mu srce kuca, kad radi ili hoda, Božja Volja postaje život njegovog glasa, ljubav hrani njegove riječi; Božja Volja postaje život srca, a moja ljubav hrani njegov otkucaj. Ukratko, nema ničega što stvorenje čini a da moja Volja ne teče kao život, a Božja ljubav kao hrana.“

Don Marco 

Udruga Luisa Piccarreta (Corato)