XXXIV. NEDJELJA KROZ GODINU: SVETKOVINA KRISTA KRALJA

 

Razmišljanje uz XXXIV. nedjelju kroz godinu

Draga braćo i sestre, Fiat!

Svetkovina Krista Kralja svega stvorenja, koju danas slavimo, smještena je na kraju liturgijske godine i podsjeća nas da život stvorenja ne napreduje kao niz slučajnostu, već stremi prema konačnom cilju: konačnoj objavi Krista, Gospodara povijesti i svega stvorenja. Završetak povijesti bit će njegovo vječno Kraljevstvo. Današnji evanđeoski odlomak (usp. Iv 18,33-37) govori nam o tom Kraljevstvu, Kraljevstvu Kristovu, opisujući ponižavajuću situaciju u kojoj se Isus našao nakon uhićenja u Getsemaniju. Bio je svezan, vrijeđan, optužen i izveden pred jeruzalemske vlasti. Zatim je doveden pred rimskog upravitelja kao netko tko ugrožava političku vlast želeći postati kralj Židova. Pilat tada provodi istragu i u dramatičnom ispitivanju dva puta Isusa pita  je li On kralj (usp. rr. 33,37).

Isus najprije odgovara da njegovo kraljevstvo „nije od ovoga svijeta“ (r. 36). Potom izjavljuje: „Ti kažeš: Ja sam kralj“ (r. 37). Iz cijeloga Isusova života jasno je da on nema političkih ambicija. Prisjetimo se kako ga je narod oduševljen čudom umnažanja kruhova htio proglasiti kraljem, svrgnuti rimsku vlast i ponovno uspostaviti kraljevstvo Izraela. No, za Isusa je kraljevstvo nešto drugo i sigurno se ne može ostvariti pobunom, nasiljem i silom oružja. Zato se povukao na goru u molitvu (usp. Iv 6,5-15). Sada, odgovarajući Pilatu, Isus mu napominje da se ni njegovi učenici nisu borili da ga obrane. On kaže: „Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima“ (Iv 18,36).

Isus želi objasniti da iznad političke vlasti postoji jedna druga, mnogo veća vlast, koja se ne postiže i ne djeluje ljudskim sredstvima. On je došao na zemlju donijeti tu vlast – moć ljubavi – svjedočeći istinu (usp. r. 37). Radi se o božanskoj istini koja je u konačnici bitna poruka evanđelja: „Bog je ljubav“ (1 Iv 4,8). On želi uspostaviti svoje Kraljevstvo ljubavi, pravde i mira u svijetu. To je Kraljevstvo u kojem je Isus kralj i koje se proteže sve do kraja vremena. Povijest nas uči da su kraljevstva utemeljena na sili oružja i zloporabi moći krhka, te prije ili kasnije propadaju. Ali Božje je Kraljevstvo utemeljeno na njegovoj ljubavi i ukorijenjeno u ljudskim srcima. To Božje Kraljevstvo se ukorijenjuje u srcima — donoseći mir, slobodu i puninu života onima koji ga prigrle. Svi želimo mir; svi želimo slobodu i želimo puninu. A kako to postići? Dopusti Božjoj ljubavi, Božjem Kraljevstvu i Isusovoj ljubavi da se ukorijene u tvom srcu i imat ćeš mir, slobodu i puninu.

Isus nas danas poziva da mu dopustimo da postane naš kralj. Kralj koji nas je svojom riječju, primjerom i životom žrtvovanim na križu spasio od smrti. Taj kralj pokazuje put izgubljenom čovjeku, donosi novu svjetlost u naše živote ispunjene sumnjama, strahovima i svakodnevnim kušnjama. No, ne smijemo zaboraviti da Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. On može dati novi smisao našem životu — čak i kada je stavljen na teške kušnje zbog naših pogrešaka i grijeha — pod uvjetom da ne slijedimo logiku svijeta i njegovih ‘kraljeva’.

U odlomku iz Knjige Neba od 24. rujna 1928.g., Isus govori Luisi da je Božja Volja darovati Kraljevstvo Božje Volje, i da on ne može ne željeti i ne čeznuti darovati taj veliki dar. Kad to ne bi bilo tako – kada ne bi čeznuo za povratkom čovjeka u kraljevsku palaču Božje Volje – išao bi protiv reda svoga stvaranja, koje je s najvećom mudrošću stvorilo čovjeka da živi božanskim životom i prebiva u Kraljevstvu njegova Fiata (Božje Volje, op. prev.). Ono mu je dano kao baština. Čovjek je okrećući leđa Kraljevstvu Božje Volje unio nered u Božje stvaralačko djelo. Kako bi Bog mogao dopustiti da njegovo najljepše djelo ostane u neredu?

Prošla su stoljeća, i mogu proći još mnoga, ali Božja se Volja neće promijeniti. T će uvijek biti njegova najvažnija točka, njegova jedina svrha i poseban interes: da se njegovo stvaralačko djelo obnovi i uredi onako kako je izašlo iz njegovih stvaralačkih ruku, da čovjek živi u Kraljevstvu Božje Volje.

Božje Veličanstvo nalazi se u položaju oca čiji je sin nekad bio sretan, rijetke ljepote, koji mu je donosio radost i sreću, i  koji je kao gospodar živio od nasljedstva koje mu je dao otac. Taj je sin svojevoljno napustio očevu baštinu i postao nesretan i razorio lijepe i čiste radosti između oca i sina. Zamislite bol takvoga oca, njegove uzdahe, suze i nepokolebljivu volju da se njegov dragi sin vrati sretan. Baština postoji – otac je čuva i čezne da je njegov sin ponovno preuzme.

Ali usred sve te očeve boli, suza i uzdaha, ostaje čvrsta volja: on želi da njegov nesretni sin poželi i moli da mu se vrati očinska baština, njegova izgubljena sreća. To pripravlja sina da primi i cijeni stanje sreće, povratak baštine. Tada će otac, preplavljen ljubavlju prema svome dragome sinu, reći: „Tvoja je molitva stvorila pravo nad mojim srcem (ganula je moje srce, op. prev.) koje gori od ljubavi za tebe. Uzmi ponovno ono što si izgubio – zaslužio si to. Ja sam sretan kad gledam tvoju sreću i mogu reći: ‘Moj sin više nije nesretan, već sretan.’“

Ljubav ovog oca tek je sjena u usporedbi s Božjom ljubavlju. Božja je Volja postojana i nitko je ne može promijeniti. Ljudska nesreća proizlazi iz narušavanja izvornog reda Stvaranja, a Bog želi povratiti svoja prava nad svojim djelom - želi da se čovjek vrati onakav kakav je iz njega izašao. To zahtijeva Božja ljubav i pravednost, to traži njegova dobrota, za tim čezne njegova vlastita radost koja ne može podnijeti nesreću u svom djelu. Božja Volja, time što nas okrunjuje, potvrđuje Božju nepromjenjivost i želi da mi posjedujemo njegovo Kraljevstvo. Međutim, Bog ipak želi da ga molimo i čeznemo za dobrom koje nam želi dati.  Te molitve i čežnje stvaraju posebno pravo u njegovom očinskom Srcu i uporište u njegovoj ljubavi kako bismo bili u stanju primiti ono što nam On želi darovati. Tako će Bog, obasipajući čovjeka neizmjernom ljubavlju, moći reći : 'Sine moj, zaslužio si i mi smo ti dali ono što smo ti željeli dati.' Onaj tko moli, priprema se za primanje dara, a ono što se dobije kroz molitvu više se cijeni i čuva.

Spoznaja Božje Volje i posjedovanje njezina Kraljevstva nije samo osobno dobro pojedinca, već je opće dobro za čovječanstvo. Isus nas poziva da molimo za cijelo čovječanstvo kako bismo zadobili ovo dobro - u ime svih ljudi i za svaku misao, riječ i djelo svakog stvorenja. Tako bismo svi mogli primiti Kraljevstvo Božje Volje (Fiat) i stvoriti  unutarnju spremnost da ga posjedujemo. Na isti je način i Kraljica Neba djelovala kada je izmolila dolazak Kraljevstva Otkupljenja. Ona je imala molitvu, uzdah i  djela za sve ljude bez iznimke – nikoga nije izostavila. Time je svakome dala pravo da primi svoga Otkupitelja. Kao što je  Isus djelovao da bi nas otkupio - za sve i u ime svih ljudi, tako sada želi da i mi djelujemo za dolazak Kraljevstva Božje Volje.

don Marco 
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)