KNJIGA NEBA, 13. svezak, 22. studenog 1921.

 

Djela učinjena u Božjoj Volji jesu svjetlost. Bol koja je Isusa najviše ranila tijekom njegove Muke bila je licemjerje.

Nalazila sam se u svojemu uobičajenom stanju bdijući gotovo cijelu noć, a moje su misli često letjele k mojemu zarobljenom Isusu. I dok se On pokazivao u gustoj tami, mogla sam osjetiti njegov otežan dah i dodir, no nisam Ga mogla vidjeti. Pokušala sam se, stoga, stopiti s njegovom Presvetom Voljom čineći moja uobičajena djela suosjećanja i zadovoljštine. Tada je iz mene izišla zraka svjetlosti svjetlija od sunca i obasjala Isusovo lice. Budući da je svanulo i tama se razišla, mogla sam se priviti uz Njegova koljena. Tada mi je rekao:
"Kćeri moja, djela učinjena u mojoj Volji dnevna su svjetlost za mene; i ako Me čovjek svojim grijesima okruži tminom, ta djela brane Me od nje više od sunčevih zraka, okružuju Me svjetlošću i vode Me za ruku da me prikažu dušama onakvim kakav jesam. Zato toliko volim dušu koja živi u mojoj Volji: jer u mojoj Volji ona Mi može dati sve i brani Me od svih. Osjećam potrebu da joj dadnem sve upisujući u nju sva dobra koja bih trebao dati svima ostalima. Zamisli da sunce i biljke imaju razum i da svojevoljno odbijaju svjetlost i toplinu sunca. Zamisli da ne žele donositi plodove i da samo jedna biljka prima svjetlost sunca s ljubavlju želeći mu dati sve plodove koje druge biljke ne žele rađati. Zar ne bi bilo pravedno da se sunčeva svjetlost i toplina povuku i izliju samo na tu biljku? Mislim da bi bilo pravedno. Budući da sunce nema razuma, to se s njim ne događa, ali može se dogoditi između duše i Mene."

Rekavši to, nestao je. Zatim se vratio i dodao:
"Kćeri moja, bol koja Me najviše ranila tijekom moje Muke proizišla je iz licemjerja farizeja. Pretvarali su se da su pravedni, a bili su najnepravedniji. Pretvarali su se da su sveti, neporočni i pošteni, a bili su najpokvareniji, izvan svake moralne norme i reda. I dok su se pretvarali da časte Boga, častili su sebe, gledali svoj osobni interes i udobnost. Njihova pretvaranja zatvarala su vrata svjetlosti i onemogućila joj ulazak. Licemjerje je bilo ključ koji ih je dvostrukim bravama zaključao i toliko zaglavio da kroz njih nije moglo proći ni nekoliko tračaka svjetlosti. Idolopoklonik Pilat dobio je više svjetlosti od samih farizeja jer ono što je govorio i činio nije bilo rezultat licemjerja, već možda straha.

Više me privlači najpokvareniji grešnik koji nije lažljiv, nego oni koji su dobri, ali licemjerni. O, kako mi je odbojan netko tko naizgled čini dobro, pretvara se da je dobar i moli, ali u sebi kuje zlo i gleda osobni interes; i dok mu usne mole, srce mu je daleko od Mene. I u samome činjenju dobra razmišlja kako da zadovolji svoje divlje strasti. Osim toga, lažljiv čovjek i u dobru koje navodno čini i govori, nesposoban je dati svjetlost drugima jer je pred njom zatvorio svoja vrata. Zato se takvi ponašaju poput utjelovljenih đavola koji često privlače ljude prividom dobra. Dobro privuče ljude, no kada se osjećaju najsigurnije, varalice ih navode da padnu u najgore grijehe. O, koliko su sigurnija iskušenja pod maskom grijeha, nego ona skrivena pod maskom dobra! Sigurnije je imati posla s pokvarenim ljudima nego s dobrima, ali licemjernim ljudima. Koliko otrova takvi ljudi skrivaju i koliko duša truju? Da nije bilo licemjerja - i da su svi ljudi dopustili da se prikažu onakvima kakvi jesu - korijen zla bio bi iskorijenjen s lica zemlje i svi bi bili oslobođeni obmane.