KNJIGA NEBA, 13. svezak, 4. studenog 1921.

 

Svetost duše mora prebivati u odnosu Isusa i same duše. On joj kao vjerni suputnik daje svoj život dijeleći s njome svoju svetost, dok je duša kao vjerna suputnica prima.

Osjećajući se potpuno sjedinjena sa svojim slatkim Isusom, bacila sam Mu se u naručje dok je dolazio potpuno Mu se predajući kao svojemu središtu. Osjetila sam neodoljivu potrebu da ostanem u njegovu naručju. Moj mi slatki Isus reče:
"Kćeri moja, to je stvorenje koje traži krilo svojega Stvoritelja i počinak u njegovim rukama. Moraš doći u ruke svojega Stvoritelja i odmoriti se u krilu iz kojega si proizišla. Znaj da između Mene Stvoritelja i duše postoje mnoge veze koje dušu čine gotovo nerazdvojivom od Mene, osim ako se nije udaljila od moje Volje - jer je udaljavanje prekid komunikacije i povezanosti. Život Stvoritelja najsnažnije od svega struji u stvorenju. Moj je život raspršen u duši. Stvarajući dušu, povezao sam svoju mudrost s njezinim umom tako da njezin um nije ništa drugo doli odraz mojega. I ako čovjek postiže svojom znanošću tako nevjerojatne rezultate, to je stoga što se moja znanost u njemu odražava. Ako njegovo oko oživi svjetlom, to nije ništa drugo doli odraz moje vječne svjetlosti u njegovu oku.

Među nama božanskim osobama nije bilo potrebe za riječima da bismo se razumjeli. Naprotiv, u Stvaranju sam se želio koristiti riječima pa sam izrekao Fiat - i sve postade. Riječju Fiat dao sam moć ljudima da se mogu međusobno razumjeti. Zato su i ljudski glasovi i sve druge riječi postale od moje prve - Fiat. A kad sam stvorio čovjeka, udahnuo sam u njega svoj dah, cijeli svoj život, sve -  koliko je god bio sposoban primiti. Nije bilo ničega što s njime nisam podijelio. Pogledaj! Čak je i njegov dah odraz mojega daha kojim ga neprekidno oživljavam. Njegov se pak dah odražava u mojemu i neprestano ga osjećam u Sebi.

Vidiš li sada koliko je veza između Mene i stvorenja? Zato ga jako ljubim,  gledam kao svoj porod i svojinu. A kako sam uzvisio ljudsku volju? Povezao sam je sa svojom. Učinio sam je slobodnom, baš kao što je i moja. Ako sam tijelu dao dvije male ograničene i omeđene svjetiljke proizišle iz moje vječne svjetlosti (oči, op. prev.), ljudsku volju učinio sam pravim očima. Zato, koliko god djela učini ljudska volja, toliko očiju ima i gleda desno i lijevo, iza i ispred. Ako ljudski život nije oživljen ovom Voljom, neće učiniti ništa dobro. Stvarajući je, rekao sam joj: 'Bit ćeš moja sestra na zemlji; moja Volja s Neba oživljavat će tvoju. Neprestano ćemo se odražavati jedna u drugoj i što god Ja radim, radit ćeš i ti: Ja po naravi, a ti po milosti mojih stalnih i trajnih odraza. Pratit ću te kao sjena. I nikada te neću napustiti.'

Smisao je stvaranja čovjeka bio da u svemu čini moju Volju. Time sam htio omogućiti nova rađanja samoga Sebe. Želio sam od čovjeka napraviti nevjerojatno čudo - dostojno Mene i slično Meni u svemu. Nažalost, prva se protiv mene okrenula upravo ljudska volja!

Pogledaj oko sebe! Primijetit ćeš da sve djeluje u paru: imaš oči, no treba ti vanjsko svjetlo da bi mogla vidjeti. Imaš ruke, ali bez alata za rad ne možeš ništa napraviti. Tako je sa svime. Tako želim svetost između Sebe i duše. S jedne strane Ja, a s druge ona; Ja dajem svoj Život i kao vjerni suputnik dijelim s njome svoju svetost, a ona je kao vjerna suputnica prima. Na taj bi način duša bila oko, a Ja sunce što daje svjetlo; ona usta, a Ja riječ; ona ruke, a Ja Onaj koji joj daje poslove; ona stopalo, a Ja korak; ona srce, a Ja otkucaj. No znaš li tko stvara tu svetost? Moja je Volja jedina koja održava istinsku i pravu svrhu Stvaranja. Svetost u mojoj Volji čuva savršen sklad između Stvoritelja i stvorenja, koja su pravi odrazi i slike Mene samoga.