KNJIGA NEBA, 13. svezak, 26. studenog 1921.

 

Glavna svrha Stvaranja, Otkupljenja i Posvećenja

Razmišljala sam o onome što je napisano 19. dana ovoga mjeseca pitajući se: "Kako je moguće da nakon moje Majke mogu biti drugi stup?" I moj mi slatki Isus, privukavši me k Sebi u neizmjerno svjetlo, reče: "Kćeri moja, zašto sumnjaš? Koji je razlog?" Odgovorila sam: "Moja velika bijeda."

A on reče: "Odbaci tu misao. Osim toga, da nisam izabrao tebe, sigurno bih izabrao nekoga drugog iz obitelji čovječanstva. Uistinu, čovječanstvo se pobunilo protiv moje Volje i time mi oduzelo slavu i čast koje mi je stvorenje trebalo dati. Zato se netko drugi iz iste obitelji čovječanstva, koji živi više po mojoj Volji nego po svojoj, trebao uzdići. Obuhvativši sve u mojoj Volji, pred moje bi prijestolje položio slavu, čast i ljubav koju su mi drugi uskratili.

Jedini je cilj Stvaranja bio da svi vrše moju Volju, a ne da čovjek čini velika djela. Naprotiv, takva djela smatram sitnicama i prezirem ih ako nisu plod moje Volje. Mnoga naizgled veličanstvena djela propadaju jer u njima nije bilo Života moje Volje. Budući da je čovjek odvojio svoju volju od moje, uništio mi je ono najljepše – svrhu za koju sam ga stvorio. Potpuno se upropastio i uskratio mi sva prava koja mi kao Stvoritelju duguje. Moja djela nose znak Vječnoga te moja beskrajna mudrost i vječna ljubav nisu mogle ostaviti djelo Stvaranja bez djelovanja moje Volje i prava koja mi pripadaju. To je razlog za Otkupljenje. Tolikim sam patnjama želio iskupiti sve grijehe ljudi i nikada nisam vršio svoju volju, već uvijek Božju, čak i u svakodnevnim sitnicama poput disanja, gledanja, govorenja... Moje se Čovještvo nije pokrenulo niti imalo život ako nije bilo oživljeno Voljom mojega Oca. Radije bih umro tisuću puta nego samo jednom udahnuo bez njegove Volje. Na taj sam način ponovno povezao ljudsku volju s Božjom i u Sebi samome - budući da sam bio pravi čovjek i pravi Bog, vratio sam svome Ocu svu slavu i prava koja mu pripadaju.

No moja Volja i moja ljubav ne žele biti same u mojim djelima - žele stvoriti druge slike nalik Meni. Nakon što je moje Čovještvo obnovilo svrhu Stvaranja, vidio sam da je zbog nezahvalnosti čovjeka svrha Otkupljenja ugrožena i za mnoge gotovo propala. Zato, da bih osigurao da mi Otkupljenje donese potpunu slavu i dade mi sva prava koja mi pripadaju, uzeo sam jedno drugo stvorenje iz obitelji čovječanstva - svoju Majku, vjernu kopiju mojega Života. U njoj je moja Volja sačuvana netaknuta i u Njoj sam sabrao sve plodove Otkupljenja. Tako sam spasio svrhu Stvaranja i Otkupljenja. I da nitko nije imao koristi od Otkupljenja, moja bi Mi Majka dala sve što su Mi trebala dati stvorenja.

Sada dolazim k tebi. Bio sam pravi čovjek i pravi Bog; moja draga Majka bila je nevina i sveta, i naša ljubav (ljubav Presvetog Trojstva, op. prev.) potaknula nas je na još više. Željeli smo još jedno stvorenje, začeto kao sva druga djeca čovječja, da zauzme uz Mene treće mjesto. Nisam bio zadovoljan što smo samo Ja i moja Majka ujedinjeni s Božjom Voljom. Željeli smo drugu djecu koja bi nam, živeći u potpunom suglasju s našom Voljom, uime svih davala slavu i božansku ljubav. Stoga sam te odabrao od vječnosti, kada ovdje dolje još ništa nije postojalo. I kao što sam se radovao svojoj dragoj Majci, uživao s Njom, obasipao je nježnošću i izlijevao na Nju bujice svih božanskih dobara, tako sam se radovao i tebi. Rijeke koje su se izlijevale na moju Majku preplavile su i tebe, koliko god si mogla primiti. One su te pripremile i išle pred tobom. Podarile su ti milost da moja Volja u tebi bude cjelovita te oživi čak i tvoja najmanja djela. U svakome tvojem činu tekao je moj Život, moja Volja i sva moja ljubav. Koliko zadovoljstva i koliko radosti sam osjetio!

Eto zašto te nazivam drugim stupom, onim nakon moje Majke. Nisam se oslanjao na tebe jer nisi bila ništa. I nisam se mogao osloniti ni na što osim na svoju Volju koju si trebala posjedovati. Moja je Volja život i tko je posjeduje, posjeduje život i sposobnost poduprijeti samoga Stvoritelja života. Zato sam, baš kao što sam se u Sebi usmjerio na svrhu Stvaranja, a u svojoj Majci na plodove Otkupljenja, u tebi objedinio svrhu svoje slave, kao da je moja Volja cjelovita u svima. Od tebe će proizići skupina drugih stvorenja. Naraštaji neće proći dok ne ostvarim ovu namjeru."

Zapanjena rekoh: "Ljubavi moja, je li moguće da je tvoja Volja stalno u meni i da tijekom cijeloga mojeg života nije bilo razdvajanja tvoje Volje i moje? Čini mi se da se šališ sa mnom." A Isus još blažim tonom reče:

"Ne, ne šalim se s tobom. Zaista je istina da nije bilo razdvajanja, možda samo povremenih. A moja je ljubav, poput najjačega veziva, obnavljala te povremene povrede i još više učvršćivala naše zajedništvo. Bdio sam nad svakim tvojim djelom i odmah pustio svoju Volju da teče, kao na počasno mjesto. Znao sam da su potrebne mnoge milosti jer sam morao izvršiti najveće čudo na svijetu - neprestano življenje u mojoj Volji. Da bi to postigla, duša mora upiti cijeloga Boga u svoje djelo, vratiti Ga cjelovitoga kako ga je upila, a zatim Ga ponovno upiti. Stoga, to čudo nadmašuje i čudo Euharistije jer njezine pojavnosti (kruh i vino, op. prev.) nemaju razum, volju ni želju koje bi se mogle suprotstaviti mojemu sakramentalnom Životu; hostija kao takva ne doprinosi ništa. Sav je rad moj; ako što želim, to ću i učiniti. Međutim, da bih ostvario čudo života u svojoj Volji, moram pokoriti jedan um, jednu ljudsku volju, jednu želju i jednu potpuno slobodnu ljubav. Koliko li to truda zahtijeva! Mnogo je duša koje primaju Pričest i sudjeluju u čudu Euharistije jer to zahtijeva manje žrtve. Više je žrtve potrebno za čudo da u njima živi moja Volja, stoga je vrlo malo onih koji se za to pripremaju."