KNJIGA NEBA, 13. svezak, 12. studenog 1921.

 

Svetost u Božjoj Volji nema granica; ta je svetost najbliža Stvoritelju. Imat će prevlast nad svim drugim svetostima i bit će njihov život.

Pišem samo iz poslušnosti - inače ne bih bila sposobna ništa napisati. Jedino bojazan da bih mogla rastužiti svojega slatkog Isusa ako to ne učinim, daje mi snagu i ustrajnost. Dolazeći i nastavljajući govoriti o svojoj Presvetoj Volji, Isus mi reče:
"Kćeri moja, svetost u mojoj Volji još nije poznata. To je razlog zbog kojega su svi iznenađeni; doista, kada se nešto poznaje, nema iznenađenja. Svaka vrsta svetosti prikazana je nečim od stvorenja: postoje svetosti prikazane planinama, druge drvećem, biljkama, malim cvijetom, zvijezdama i mnogim drugim slikama. Sve te svetosti imaju svoje ograničeno i pojedinačno dobro, svoj početak i kraj - ne mogu obuhvatiti sve niti činiti dobro svima, baš kao što to ne mogu učiniti drvo ili cvijet.

Sada će svetost u mojoj Volji biti predstavljena suncem. Sunce je oduvijek postojalo i uvijek će postojati; iako je imalo početak osvjetljavajući svijet, njegova svjetlost potječe iz moje vječne svjetlosti, stoga se može reći da nema početak. Sunce čini dobro svima; doseže svjetlošću svakoga i ne isključuje nikoga. Svojom veličinom i gospodstvom vlada svime i svemu daje život, čak i najmanjemu cvijetu - ali tiho, bez buke i gotovo neprimjetno. O, kad bi biljka učinila malo od onoga što sunce čini, svi bi vikali: ‘Čudo!’ Svi bi to željeli vidjeti i govorili bi o tome s divljenjem. Iako sunce daje život i toplinu svemu i jest čudo, ipak nitko o njemu ne govori, nema divljenja. To je tako jer čovjek neprestano gleda dolje u zemaljske stvari, a ne gore u nebeske.

Svetost u mojoj Volji, prikazana suncem, izići će iz središta; bit će jedna zraka rođena iz moje svetosti koja nema početak. Duše su postojale u mojoj svetosti, postoje i postojat će. Bile su sa Mnom u dobru koje sam činio; nikada nisu izišle iz zrake u koju sam ih postavio. Budući da se nikada nisu odvojile od Moje Volje, uživao sam u njima i još uvijek to činim. Moje je ujedinjenje s njima neprekinuto. Vidim ih kako lebde iznad svega; ljudski oslonci za njih ne postoje. Baš kao što sunce ne ovisi ni o čemu, već stoji visoko i odvojeno, ali obuhvaća svjetlošću sve. Te duše žive visoko poput sunca, ali njihova svjetlost silazi u najveće dubine i na sve se proteže. Osjećao bih se kao da ih varam kad ih ne bih odvojio i dopustio  im da čine što i Ja. Zato nema dobra koje od njih ne dolazi.

U ovoj svetosti vidim svoje sjene i svoje slike kako lete iznad cijele zemlje, u zraku i na Nebu. Zato ljubim i ljubit ću svijet - čekam da moja svetost odjekne na zemlji i da moje zrake iziđu te mi dadu potpunu slavu vraćajući mi ljubav i čast koje mi drugi nisu dali. Ali bit će sasvim neprimjetne i tihe, baš poput sunca. I ako tko želi u njih pogledati, moja će ljubomora biti toliko jaka da će riskirati da zaslijepljeni budu prisiljeni spustiti pogled kako bi ponovno vidjeli. Vidiš li koliko je predivna svetost u mojoj Volji? To je svetost najbliža tvojemu Stvoritelju. Zato će imati prednost nad svim drugim svetostima. Objedinit će ih u sebi i bit će njihov život.

Kakva je to milost za tebe, poznavati svetost u mojoj Volji! I da budeš prva koja izlazi iz središta moje svetosti, poput zrake sunca, nikada se od nje ne odvajajući! Nisam ti mogao dati veću milost niti sam mogao učiniti u tebi veće čudo. Budi pažljiva, kćeri moja, moja zrako – jer svaki put kada uđeš u moju Volju i djeluješ, to će biti kao kad sunce udari u staklo oblikujući u njemu mnoga sunca. Na isti način ti ponavljaš moj Život mnogo puta; umnožavaš ga i daješ novi život mojoj ljubavi.

Nakon toga sam razmišljala: "U ovoj svetoj Volji ne vide se čuda ili izvanredne pojave za kojima duše toliko žude da bi prešle pola svijeta da ih nađu. Naprotiv, sve se događa između duše i Boga, a kada duše primaju neku milost, ne znaju odakle dolazi to dobro. Te duše koje žive u Božjoj Volji doista su poput sunca koje daje život i toplinu svemu, a nitko to ne primjećuje."

Dok sam o tome razmišljala, Isus se vratio i dodao veličanstvenim  tonom: “Kakva čuda, kakva čuda! Zar nije najveće čudo činiti moju Volju? Moja je Volja  vječna i to je vječno čudo koje nikada ne prestaje. To je čudo svakoga trenutka u kojem ljudska volja ima stalnu vezu s Božjom Voljom. Uskrisiti mrtve, vratiti vid slijepima i slično nisu vječne stvari - podložne su propadanju. Zato ih možemo nazvati prividima i prolaznim čudima, a ne velikim i trajnim čudom življenja u mojoj Volji. Ne obaziri se na takva čuda; Ja znam kada su potrebna i prikladna.”