XXXII. NEDJELJA KROZ GODINU
Razmišljanje uz XXXII. nedjelju kroz godinu
Draga braćo i sestre, Fiat!
Današnji evanđelje (Mk 12,38-44) zaključuje niz Isusovih
pouka u jeruzalemskom Hramu i ističe dva suprotstavljena lika: pismoznanca i udovicu. Zašto ih Isus suprotstavlja?
Pismoznanac predstavlja važne, bogate i utjecajne osobe, dok udovica
predstavlja najmanje, siromašne i slabe. Isusov oštar sud o pismoznancima ne
odnosi se na sve pismoznance, nego na one koji se razmeću svojim društvenim
položajem, kite se naslovom "rabbi" - učitelj, vole biti poštovani i
zauzimati prva mjesta (r. 38-39).
Još je gore to što je njihovo razmetanje prvenstveno vjerske naravi, jer se mole, kako
Isus kaže, „da bih ih ljudi vidjeli“ i „za izliku dugo mole“. Koristeći Boga i pokazujući vjernost stječu poštovanje kao navodni branitelji njegova zakona. Takav stav nadmoći
i taštine vodi ih do prijezira prema onima koji malo
znače, malo vrijede, ili se nalaze u teškoj ekonomskoj situaciji, poput
udovica.
Isus razotkriva taj izopačeni mehanizam: osuđuje ugnjetavanje
slabih koje se provodi proračunato pod krinkom vjerskih razloga, jasno ističući
da je Bog na strani najmanjih. Da bi ovu pouku utisnuo u srca učenika, daje im
živi primjer: siromašnu udovicu, čiji je društveni položaj bio beznačajan jer
nije imala muža koji bi branio njezina prava, pa je tako postala lak plijen
beskrupuloznih vjerovnika koji su progonili slabe tražeći naplatu. Ta žena
dolazi u hramsku riznicu i ubacuje samo dva novčića - sve što joj je preostalo-
tiho i gotovo neprimjetno, kao da se srami. No upravo u toj poniznosti ona čini djelo
ispunjeno dubokim vjerskim i duhovnim značenjem. Taj čin pun žrtve nije prošao
nezapaženo u Isusovim očima. Naprotiv, Isus u
njemu prepoznaje potpunu potpuno sebedarje kojem
želi poučiti svoje učenike.
Pouka koju nam Isus danas daje pomaže nam obnoviti ono bitno u našem životu i potiče nas na stvarni i svakodnevni odnos s Bogom. Gospodinove su mjere drugačije od naših. On
drugačije važe ljude i njihova djela: Bog ne mjeri količinu nego kakvoću; ne
gleda vanjštinu, nego srce i gleda čistoću nakana. To znači da naše
"davanje" Bogu u molitvi i bližnjima u ljubavi mora uvijek biti
oslobođeno ritualizma i formalizma, kao i od računice. Naše djelovanje treba biti
izraz nesebičnosti i tako slijediti Isusov primjer: on je nas spasio besplatno,
nije nam naplatio otkupljenje. Dao nam je slobodu od ropstva grijehu i smrti. I mi moramo činiti
djela iz čiste ljubavi, bez očekivanja nagrade… Zato nam Isus pokazuje ovu siromašnu
i velikodušnu udovicu kao uzor kršćanskog života koji trebamo nasljedovati. Ne
znamo njezino ime, ali poznajemo njezino srce - a to je ono što je važno pred
Bogom. Kad nas spopadne želja da se ističemo
i brojimo svoja dobra djela, kad nas previše zanima što drugi misle i kada se
"šepurimo", sjetimo se ove žene. To će nam koristiti: pomoći će nam
da se oslobodimo suvišnoga i okrenemo onome što je istinski važno, te da
ostanemo ponizni.
U odlomku Knjige Neba od 17. listopada 1910.g. Isus govori Luisi da on ne gleda toliko na
žrtve koje se prinose, koliko na ljubav s kojom su učinjene i na povezanost
koju duša ima s njime. Što je duša više sjedinjena s Isusom, to on više cijeni
njezine žrtve. Ako je veza jaka i najmanje njezine žrtve on
smatra velikima. U sjedinjenju postoji mjera ljubavi, a mjera je ljubavi vječna mjera koja nema ni kraja ni granica. S druge strane, ako se duša puno
žrtvuje, a nije sjedinjena s Isusom, On na tu žrtvu gleda kao na djelo stranca
i daje joj odgovarajuću plaću – ali ograničenu.
Zamislimo oca i sina koji se vole. Sin čini male žrtve, a
otac, zbog veze očinstva, sinovstva i ljubavi - koja je najjača veza, te male
žrtve vidi kao nešto veliko. Osjeća se počašćeno, daruje sinu sva svoja
bogatstva i posvećuje mu svu svoju brigu i pažnju. Sada zamislimo slugu: radi
cijeli dan, izlaže se vrućini i hladnoći, izvršava sve zapovijedi svoga
gospodara; ako treba, i noću bdije za svoga gospodara - a što dobiva? Bijednu
nadnicu za jedan dan, tako da će, ako ne radi svaki dan, gladovati. Takva je
razlika između duše koja je sjedinjena s Isusom i one koja to nije.
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)